Željka se nije pojavila u subotu, odnosno, nije u Rocky došlo dosta onih koji bi inače žuljali šank i okolne plohe, tako da je unutrašnjost većinom večeri bila prozračna. Neki su čak sjedili i vani! Konačno, proljetni trend dolazi! Osjetno je zatoplilo tako da se đirom gradom mogla uočiti ta promjena, posebno je trg na Lištunu vrvio mladima, dok je kakofonična muzika lupala iz desetak različitih aktivnih zvučnih membrana.
Za šankom sam se našao sa Matom Ž., i pilo se, naravno, crno. – Ajde Vito pusti Stooges-e za Matu – u jednom trenutku u pauzi razgovora dobacio sam vlasniku i DJ-u za večeras, znajući što bi ovaj htio slušati jer u doba dok sam aktivno puštao glazbu po makarskim lokalima i klubovima, Iggy mi je bio obavezna zadaća. Mate Ž. je, naravno, to bez kompromisno podržao i Vito je uz malo negodovanje ipak ispunio moju želju, žaleći se da mu non stop nešto prigovaram i insistiram. Što, naime, i nije bilo daleko od istine, bar večeras. Viti je to posebno išlo na živce jer mu je i Siciliani prigovarao na račun glazbenog izbora tako da je ovaj sve drvlje i kamenje sasuo na mene. No, nema veze, bitno da je pustio Iggy-a.
Mate Ž. se prisjetio njegovog koncerta iz Zagreba prije rata, ali mu je ipak još uvijek san vidjeti Iggy-a na koncertu u Parizu, rekao je. - U Olympia klubu, po mogućnosti – romantično zaneseno pričao je Mate Ž. dok je ispijao crnu bevandu, pogledom piljeći u veliki plakat Spirits of Rock koji se nalazio ravno ispred nas, te likove na njemu – Hendixa, Morrisona i Lennona. A, gdje je Iggy? – možda se zapitao… Ipak još nije pokojni...
Post je objavljen 14.03.2005. u 20:38 sati.