Uvrnuta nosa gledam poprijeko na ovo malo bloga, a vrlo prijeko na moju bijednu karizmu. Ljut sam na svoje precijenjivanje sebe.
Nadao sam se konstruktivnoj kritici i boljem odzivuna prethodni post. Onaj mlaki odaziv i nevezani komentari su bili blagi šok. No, tja, šta sada. Idemo dalje.
Citrata nema jer se promijenila struktura vremena i neki drugi prijekti su dobili na povećanom značaju. Gdje velika zvona zvona, mala nitko ni ne dira? Ne, nije tako, ali ima i tu nečega.
Prigodni postovi koji su me obuzimali: