''Sretan rođendan'' – te riječi čujemo jedanput svake godine. Kako taj dan uopće može biti sretan kad rođenje započinje plačem? Po nekim vjerovanjima u trenutku kad je dijete začeto ono dobiva dušu. Ali ako je duša besmrtna zašto se slavi dan prelaska iz besmrtnosti u smrtnost? Nadalje… čovjek se cijeli život muči, prolazi kroz razdoblja djetinjstva, škole, zaposlenja, obitelji … ali zašto? Većina se ljudi rodi nepoznata, a tako i umire. Svi imamo prirodnu potrebu družiti se s ostalim ljudima i svi, makar to ne žele priznati, se boje ostati sami. Svi trebamo nekog na kog ćemo se moći osloniti. Ali kada dođe trenutak prije smrti shvaćamo koliko je naš život ustvari bio besmislen. Kako smo ga protratili na gluposti. I dok ležiš na postelji, u trenutku smrti pored tebe vjerojatno neće biti nikoga. Kao na početku života, tako je i na kraju. Tužan se rodiš, tužan i umireš. Koliko go9d bio omiljen u društvu na kraju ostaješ sam. Na kraju svi umiremo sami. . . .
Post je objavljen 14.03.2005. u 11:41 sati.