Ovogodišnji dobitnik Oscara za najbolji film van engleskog govornog područja, režiser - Alejandro Amenabar. Odličan film, nastavlja vrlo dobru seriju filmova ovog režisera, prvo "Abre los ojos" (izmrcvarena hollywoodska verzija zove se "Vanilla Sky") a zatim "Uljezi" s Nicole Kidman.
Dakle, dva ovogodišnja dobitnika Oscara za najbolji film imaju istu temu - pravo na smrt. Po mom mišljenju, iako je "Million Dollar Baby" vrlo dobar film, ovaj španjolski film je bolji u obradi te teme. Kad režiser krene obrađivati jedno tako kontroverzno pitanje vrlo je realna opasnost da će film biti preemocionalan iliti patetičan, da će dati prevelik naglasak na pravna i moralna pitanja, metafiziku i slično. Međutim, Amenabar je genijalno izbjegao te klopke i napravio odličan film u kojem se u centru pažnje nalazi jedan običan čovjek, njegova obitelj i prijatelji koje je stekao tokom 28 godina (!) prikovanosti za krevet zbog tetraplegije uzrokovane nespretnim skokom u plitko more pri čemu je slomio vrat. Atmosfera filma je pozitivna, Ramon (glavni lik) nije neki ogorčeni invalid koji tlači okolinu, nego je dio obitelji koja se vrlo rado brine za njega. Svi likovi koji se pojavljuju oko njega su odlično nijansirani, od brata koji se boji izraziti emocije prema njemu, bratove žene koja ga voli kao sina, nećaka kojem kao pravom tinejdžeru starci idu na živce ali u ujaku nalazi uzor, prijateljice iz nekakve udruge koja mu pomaže oko pravnih pitanja... Oko Ramona se počinju vrtit i dvije žene koje ga iskreno zavole - odvjetnica Julia (i sama pod udarom teške degenerativne bolesti) i samohrana majka Rosa koja u njemu nalazi idealnog sugovornika i bijeg iz svoje teške svakodnevice. Odnosi između svih njih su jako pozitivni, puni emocija, čini se da mu je život ispunjen i oko njega su ljudi koji ga vole, a opet Ramon uz sve to želi umrijeti.
Film, dakle, priča o teškoj temi kroz svakodnevni život obične obitelji, ne moralizira, ne daje stav, ne bavi se pravom. Režija je dobra, neke scene su izvrsno snimljene, a fotografija je također dobra, puna boja i života. Film je lako gledati, nije predug, ali pripremite maramice jer na neke scene jednostavno ne možete ostati ravnodušni.
Jedan od onih filmova koji ostavljaju trajni dojam, zbog svega u njima, glumaca, teme, režije, muzike (sam Amenabar je napravio soundtrack), atmosfere... Nikako ne propustiti.
Post je objavljen 14.03.2005. u 11:22 sati.