moj djagi i ja kupujemo stan (on kupuje ja biram - napokon sam se opametila). eto josh jedne prilike da shvatite da ne zhivite u modrnom svijetu (osim po cijenama, al to mi se ni ne da pisati). dragi i ja radimo, radno vrijeme nemamo. znachi kaj? iskreno nemam vremena sjesti sa plavim 3 puta tjedno, listati i onda zivkati sve te ljude, fakat nemam. i kaj sad? reko nish, moje virijeme je skupo pa iako nije toliko skupo (2-3% od vrijednosti stana), fakat ga nemam pa idem ja prek agencije.
dozhivljaj 1.
kazhe na sajtu eminentnih hrvatskih agencija da im se mejlaju podaci pa che oni meni ponuditi nekaj. i ja napisah mail. napisala unutra kaj hochu, stan od (recimo) 90 kvadrata, sjeverni dio grada, mora biti bar 1. kat. i to je to. i nakon par dana javljaju se oni meni sa: 99, 123, 134 te, pazi vamo 154 m2, od kojih su 2 u prizemlju (ali ima vrt!!!) ma super. kak che mi upoche ponuditi ono kaj ja trazhim kad ni chitat ne znaju. - odustah
dozhivljaj 2.
nadjem ja neki stan (prek agencije) koji bi bash pogledala. ja radim najmanje do 17, dragi isto. subota nam slobodna. zovem ja agenciju.
dobar dan - dobar dan
bla, bla, bla
ima par stanova koje bi htjela pogledati. - mozhe gospodjo, svaki dan do 16.
molim?! - recite gospodjo
do 16? ali ja radim do 17. - hmmm, ali mi radimo do 16.
aha, znachi ja ne mogu pogledati stan iza 16? - nazhalost ne gospodjo jer mi radimo do 16. pa izadjite sa posla radnije.
???? hmmmm, sorry zlato, ali nebum kupila stan preko tvoje agencije.
idem zidat kuchu. to bar znam kakve me jebade chekaju!
Post je objavljen 14.03.2005. u 09:51 sati.