Marketing
From Cradle To Grave
Ja sam religiozan. U određenoj mjeri. Vjerujem da «postoji neka viša sila iznad nas» samo nisam siguran što je to i u kakvom to obliku može biti. Jedino sam nekako skeptičan prema Velikom prasku i sličnim teorijama. U svakom slučaju cca 9 mjeseci prije nego se rodio bilo tko od nas bilo je «Velikog praska» no to ćemo u ovom slučaju ostaviti postrani. Danas u postu govorim o religiji, religioznosti i postavljanju ljudi prema tome istome.
Bog je potreban, htjeli vi to priznati ili ne. Ljudi koji vjeruju u njega se većinom bolje osjećaju nego ateisti, zato što uvijek imaju tu neku nadu više, to neko vjerovanje koje ih čini boljim ljudima prema sebi i okolišu. Vjerovanje u neke elemente religije, koje većinom u prvi plan stavljaju čovjeka i njegov moral može poboljšati kvalitetu življenja. Ali opet ponavljam najvažnija je ta nada više u lošim trenucima. Netko kome se možeš obratiti kada se osjećaš sam i netko tko može biti neka zvijezda vodilja.
Naravno, uvijek ima i ljudi koji su «religiozni» zato što je to moderno. Jednoj je jedan svećenik rekao : ''Prije rata sam u crkvi imao 50 ljudi, ali to su sve bili vjernici, sada ih imam punu crkvu, ali malo je tu vjernika''. I s time se u potpunosti slažem, zadnjih godina je ispalo da onaj tko l''ljubi crkvene pragove22 najčešće ispada čista suprotnost od onoga za što se prikazuje. I baš takvi ljudi i njihovo ponašanje tjeraju poštene ljude i poštene vjernike iz crkve.
Slična stvar je i oko svećenika. Oni su isto jako zajebane biljke u većini slučajeva. Vrlo često se zna zadesiti da oni žive u bijedi koju su si obećali, odnosni sebi i Bogu, uz naravno jedan Audi A4 koji je luksuz koji si smiju priuštiti, a da njihovi nećaci voze skupocjene aute koje im je kupio Striko koji je svećenik u tamo nekom selu. Naravno opet ponavljam da nisu svi takvi, poznam ja svećenike koji su većina super ljudi, no ima svakakvih. Npr meni je bilo čudno što su se u našoj župi poprilično puno mijenjali kapelani, dok nedavno nisam čuo informaciju da su se zadnja trojica skinuli i oženili, i to ovaj zadnji tek nakon što je saznao da je žena s kojom je imao vezu još dok je bio svećenik zatrudnjela. Ne kažem da mu ja zamjeram, ipak je to ljudska potreba, no ako je odlučio prije 10ak godina da se spreman toga odreći onda je trebao s time i nastaviti. Odvajanje svećenika od Crkve smještam u istu kategoriju sa rastavom braka, a to mi je nešto totalno gnjusno. No o rastavama drugi puta.
Da se ja vratim na svoju religioznost i ono što mi ona donosi. Nekako mogu reći da mi donosi neki unutarnji mir, lakše podnošenje nekih stvari, a donijelo mi je i puno sretnih trenutaka. U zadnje vrijeme nisam baš čest posjetitelj Sv. Misa, no to ponajviše zato što mi se ne sviđa trenutni župnik, a još više nakon sprovoda moje bake, kada nakon sprovoda nije ni riječ progovorio sa nama odnosno obitelji pokojnice, nego čim je izrekao Amen pokupio se i otišao. To sam mu jako zamjerio, i jednostavno preko toga ne mogu priječi. Ponajviše zato što je to bio čovjek kojeg je baka jako cijenila a on je tako postupio.
Isto tako moram reći da u mome slučaju religioznost nije neki običaj. Ja sam se krstio sa 13 godina, Krizmao sa 19 i to ponajviše zato što su moji meni dalo pravo izbora. Niti sam ikada išao na vjeronauk, osim u 3 razreda osnovna škole, niti sam kao malo odlazio u crkvu, niti pamtio napamet što kada moram reći da Misi. Jednostavno sam se s time lagano upoznavao i kada sam shvatio u sebi i u svojoj duši da sam Kršćanin tada sam otišao to i potvrditi na crkveni način. I nisam kršćanin zato što sam shvatio da vjerujem u toga Boga, nego zato što sam shvatio da imam slična moralna načela sa velikim dijelom što propovijeda da religija iako moram priznati da me neke stvari ipak zgražaju, poglavito one sa seksom van braka kao smrtni grijehom iliti Bludnim općenjem, te ovo zadnje sa umjetnom oplodnjom.
Isto tako, religija je u posljednje vrijeme sve slabije prihvaćena i možda baš zato imamo puno uplitanja svećenstva u neke državne i društvene stvari i pitanja koja ih se ne bi trebala doticati, niti njih niti njihovog propovijedanja. Izgleda da si nekako moraju napraviti neku reklamu, no po mome mišljenju stvorili su krivu metodu, i samo još dublje tonu u val konzervativnosti i neprihvaćanja od strane modernog društva.
Za kraj ću još jednom napomenuti ono da je religija stvar izbora, no da može donijeti puno dobrog te navesti nekoliko meni odličnih punk rock pjesama koje govori o religiji, neki na njenu pozitivnu, a neki na negativnu stranu, a ja se slažem sa većinom stvari koje te pjesme navode.
Pozitivno : Dogwoog – All Hands On Deck, Seekersplanet – Wittnes Dreams…
Negativo : Leftover Crack – Atheist Anthem, Pennywise – My God…
Post je objavljen 13.03.2005. u 16:30 sati.