doslo je ono kriticno vrijeme u kratkom, ali besmislenom zivotu moje ekipe da se razmislja o konkretnijim mjerama suzbijanja naseg opceg utjecaja na svijet koji nas okruzuje.
moj prijedlog rijesavanja ove situacije akumulacije individua, ciji kolektivi IQ, nastao zbrojanjem pojedinacne genijalnosti ne prelazi broj 5, je da izvrsimo kolektivno samoubojstvo.
samospaljivanjem.
sve u korist covjecanstva i suzbijanja daljnjeg sirenja genetskog materijala koji moze nanjeti samo stetu.
pepeo ima da bude prosut na odlagalistu nuklearnog otpada, gdje nista ne moze i nece rasti, tako da nase bezvrijedne, intelektualno impared egzistencije budu potpuno i finalno eliminirane.
izbacivanje na saturnu ne bi bilo potpuno sigurno. i dalje bi postojala sanasa da perverzni gospodar svemira nadje nacin da ozivimo.
o cemu se radi?
radi se o litrama i litrama alkohola, otprilike 70 pozvanih ljudi i nedostatku prostora. iako smo rezervirali tulumaru, nemamo potvrdu, tako da je sve lijepo i elegantno otislo u pm.
dosadasnji razvoj situacije: mozda za dva sata samo posredstvom dobre srece i naklonjene sudbine dobijemo potvrdu.
ALI - got to love that word.
ekipa od prosle veceri nije vratila kljuceve niti pocistila prostor.
kako god okrenes, banana situacija.
ceka se epilog.
Post je objavljen 13.03.2005. u 15:16 sati.