Predsjednik Bush je bio u posjeti jednoj osnovnoj školi, slično kao i za vrijeme napada 11.9.2001. I tako uleti on u razred usred rasprave o značenjima riječi.
Učiteljica: Dobar dan predsjedniče, dobro nam došli! Djeco...
Djeca: Dobar dan gospodine predsjedniče!
Bush: Dobar dan *smiješak*. Što učite danas?
Učiteljica: Danas učimo o značenjima riječi. Gospodine predsjedniče, da li bi možda vi željeli povesti raspravu?
Bush: Nema problema. Djeco, da li bi mi netko znao objasniti značenje riječi "tragedija" tako da kaže primjer jedne tragedije?
Klinjo (diže ruku i ustaje): Ako mojeg najboljeg prijatelja, koji živi na selu, ako ga pogazi traktor, to je onda tragedija.
Bush: Ne, nije baš tragedija, to je nesretni slučaj, da li bi netko drugi željeo probati objasniti?
Klinka (diže ruku i ustaje): Ako se školski autobus pun djece, oklizne s ceste, strovali niz provaliju i svi u njemu poginu, to je tragedija.
Bush: Bojim se da nije tragedija. Takvo nešto bi se zvalo velika nesreća.
Nakon toga je cjeli razred utihnuo, a Bush je okolo pogledom tražio nekoga tko če odgovoriti.
Bush: Zar nema nikoga ovdje tko mi može dati primjer tragedije?
Napokon mali dječak iz zadnjeg reda podiže ruku i javlja se tihim glasom.
Mali: Ako Air Force One, sa vama gospodine predsjedniče u zrakoplovu, bude srušen od strane američke protu-zračne obrane i raznešen u komadiće, to je onda tragedija.
Bush (uzbuđeno): Da, da, odlično! A da li bi mi znao reči zašto je to tragedija?
Mali (ovaj put glasnije): Pa... Mora da bi bila tragedija, jer sigurno nije velika nesreća, a najvjerojatnije nije ni jebeni nesretni slučaj!
Post je objavljen 13.03.2005. u 13:14 sati.