Kućico draga, slobodo moja!
Palačo divna, drvenog svoda,
kolijevko meka, lisnatog poda,
uvijek ću vjeran ostati tebi,
nizašto ja te mijenjao ne bi'!
Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim,
bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag
za ručak daju svoj rodni prag!
Tko se sjeća ovoga?
Onaj tko se nesjeća ili nikad nije čuo ili želi svome klincu ispričati tu priču može cijelu slikovnicu skinuti ovdje (5 MB)
Post je objavljen 13.03.2005. u 12:11 sati.