Sada tik pre podne, pripremajući se da nastavim započeto čitanje literature za slijedeći ispit, sve uvjerena kako će ove aktivnosti naglo i jako promijeniti izgled Mojega Svijeta, proučavam malo blogove. Vidim da se Tv-kritičar se nešto iza ponoći, čudi reklamiraju telefonske ISDN linije T-HT-coma putem preljuba. Moja Stara na primjer nije niti reklamu dovoljno dobro pratila, niti je shvatila o čemu je točno riječ, dok joj nisam u prolazu objasnila. Ostala je bez riječi. Čak nije imala snage komentirati viđeno. Ona misli da svijet još nije toliko postao takav kakav je postao, odnosno da se nije pretvorio u svijet kakav je ona poznavala. Povremeno se osjećam kao da joj rušim svijet nemilice željeznim malje, dohvaćajući sve na što ona baci pogled. Stoga si počesto poželim da šutim, a ne da komentiram. Trebala bih, kao što mi savjetuje Kolega, držati vodu u ustima.
No i ja bih se istom čudila kao Tv-kritičar kako je moguće da je u najkatoličkoj europskoj zemlji tako što prošlo bez komentara, da mi isti Kolega nije pričao kako se nakon završenog semestra učenja stranog jezika u školi stranoga jezika koju pohađa, javljaju muževi i žene, pa provjeravaju jesu li njihove druge polovice uistinu vrijeme koje je predviđeno za nastavu provodili tamo ili su se ljubakali uokolo i prevlačiti tko zna gdje, tko zna s kime i tko zna po kojim osnovama, po metropoli. Priča je slična onoj kada roditelji provjeravaju maturante jesu li bili na pripremnim satovima nakon što propadnu na prijemnom.
Uglavnom, jednom markirant, uvijek markirant. Tako nam to i potvrđuje televizijska reklama. Nema tu lažnog morala. Mi smo takvi, ali to ne stavljamo na stup. Pa niti na stup srama. A to sam već sve shvatila na poslu. Uvijek postoje razlozi zbog kojih se bacanje načela kroz prozor smatra opravdanima. Samo treba biti domišljat i sebe uvjeriti u ispravnost toga. A kada čovjek tako počne razmišljati, ništa mu nije strano i ničega se ne libi. Slobodan je. Jer svijet je njegova Plantaža, a svi su drugi njegovi robovi. Dakle, svatko može biti Plantažer. A tako je svojim vojnicima lijepo govorio i Napoleon, da svatko ima maršalsku palicu u svojem telećaku. Samo treba krenuti.
Post je objavljen 13.03.2005. u 11:53 sati.