Imaš mengu,grčiš se od bolova,tvoj dragi pokraj tebe,nježno te miluje dok gleda tekmu Man U vs Chelsea i govori znam kako ti je, i tako sto puta dok ne popizdiš i počneš urlati da kako to on može znati,jel zna on kako je to kad ti se grči utroba tolko da bi mogla vlastitim rukama izvadit maternicu.Veli on da zna da je to strašno...Jebote kako znaš kad nemaš maternicu,on će.
I onda počne svoju priču jednom kad je on....blablabla.tada se sjeth svojih cura.sad bi mi Lara pričala kako je ona jenom završila na hitnoj zbog toga,Didi kako se htjela ubit,Maja nešto treće.Samo bi me moje cure mogle razumjeti zašto mogu,moram i hoću pojesti pet krafni,četri čokolade i tri sendviča čak dapače samnom bi guštale u istom pa bi se zajedno tješile kako ćemo sve bit debele.Samo mi jedna drugu možemo shvatiti zašto je shopping takooo dobar,anticelulitni tretman prije ljeta i uvijač za trepavice.
Isto tako da ga jebeš ja neću nikada shvatiti zašto muškarci kolektivno podriguju,zašto se uzrujavaju kad tamo neki nizozemac Van Nisterlooy fula gol sa dva metra.To je jednostavno tako.Zato je tako i bolno kada shvatiš da ti je ostala tvoja bolja/lošija polovica,koja te voli cijelim svojim bićem ali te istim tim ne može razumjeti u potpunosti jer smo drugačije genetički kodirani.
Post je objavljen 14.03.2005. u 19:28 sati.