"Govnar Smrti" wrote
> Iz osobnog iskustva znam da mi se 90% posuđenih knjiga nikad nije vratilo.
> Jedan mi je prije cca 14-15 mjeseci odnio 20 tak CD-a , mahom originala
> "do ponedjeljka , dok presnimi ". Prošlo 70 ponedjeljaka.....
Ja se potpuno slazem sa Govnarom Smrti jer imam slicnih iskustava.
Dodju traze, kunu se u djecu, zenu, nude sto maraka zaloga (koje ja naravno
ne
prihvatim), nude putovnicu i ja pokleknem pa dam...i poslije se mogu
jebat...
To me bas podsjetilo na tamo ne tako davnu 1969/70 g. kad sam taman zavrsijo
predskolsku i krenijo u prvi osnovne prvi put. Posto sam imo starijeg brata
koji
mi je branijo da za dzeparac sto dobijem od staraca kupujem kifle: "Sta ce
ti
Pajo kifle idi kupi romana(stripovi su se nekad zvali romani) i meni dva
kom.
Opatije (posto je Blues te godine obruco i poco drkat pa je moro pusit da bi
bijo
stariji i ozbiljniji, a vec je bome dobrano poco vatat curice za netom
izrasle sisice
te guzice)."
Uvijek kad sam dolazijo iz skole provjeravo je dal mi je brada masna i nisam
li mozda
pozdero koju kiflu, a nisam kupijo novog malog rendzera il Tima i Dastija.
Ja bi pobjedonosno iz skolske torbe baco romane i dva komada Opatije koje bi
Blues
popusijo vidno kasljuci i pito me: "Kako mi stoji cekara?"
Naravno moro sam se pohvalno izrazit ijako mi je nakurac isli njegovo
kasljanje da nebi
popijo koju bratsku sljaku, a i furton me je vodijo gledat film "Godzila
protiv Megatrona".
I tako smo mi kupovali romane i djelili ih sa pizdama iz ulice (sto bi
Adrian reko kvarta).
Sve je bilo idilicno, uglavnom smo nas dvojica kupovali, a sve pizde iz
ulice (sto bi Adrian
reko kvarta) citale, a znalo se desit da i pizde koji put kupe roman te nam
daju.
Jednom dvije pizde dobile brdo romana (jer su jedne pizde selile u Split te
drugim pizdama
odnosno tj. tim dvijema pizdama, a tu mi vec bilo sumljivo zasto to
neprocjenjivo blago
romana meni i Bluesu nisu ostavili vec tim pizdama, al nis nisam reko.)
I dodje Blues kod mene i kaze: "Slusaj Pajo, evo one dvije pizde imaju hrpu
romana odi
pa donesi kako bi citali, tj. ja cito, a ti gledo slike i slovko (a to je
zbog toga sto u skoli
jos nismo savladali svu abecedu jer smo taman stali kod velikog slova NJ.)."
Oma otrcim kod tih dviju pizda, a oni oma s vrata dizu kanape (nes ko
krevet), a ispod se
ukaza gomila romana te ja pocnem svojim drhtavim, malim, njeznim rucicama
onako
nevino djetinje cak radoznalo prebirat i slagat na jednu malu hrpicu i
veselo djetinje komentirat:
"Ovo nisam cvito...ovo nisam gvedo...ovo nisam vidijo..buvaz ovo nije
cvito.."
I skupijo tako ja na gomilici desetak romana, jer nisam bijo proklet, a
mislijo sam kad procitamo
vraticemo pa cemo doc po jos.
Cim su moje male rucice pohlepno zgrabile te romane uz. "Hvava! Vvaticemo
kad pvocitamo.",
jedna od pizda skoci:" Kud si ti Pajo krenijo s tim romanima. Ajd vrati to i
bjezi!".
Moja mala nevina djecija glavica nije mogla shvatit o cemu se radi, al ipak
poslusno i njezno sto
njeznije spustim romane na pod te pohitam kuci kako nebi vidili suze na
malom djecijem licu.
Oma sam Bluesu isprico: "Buvaz..buvaz..(hvatam dah)..buvaz..buvaz..(nemogu
od soka pricat)".
Te Blues, inace strucnjak za antisok terapiju raspali mi samarcinu pa ja
dodjem sebi (hvala Blues
nisam ti zaboravijo) pa ja razborito nastavim: "Buvaz oni mi pokazavi, a ja
pocevo svagat na
hvpicu, pa sve pvicam, ovo buvaz nije cvito, ovo ja nisam gvedo, ovo nisam
vidijo, ovo...".
Tu Blues skoci i opali mi novu anti sok terapiju (hvala buraz nisam ti
zaboravijo) pa se ja priberem
i zavrsim:"NEDAJU...BUVAZ NEDAJU VOMANE..".
Skoci Blues:"Nedaju kurac! Zajebavaju te odo ja!".
Nakon pet minuta Blues se vraca i panicno kaze:" Pizde stvarno nedaju!"
I dok sam ja klonijo duhom, Blues izvuce praznu gajbu od borinackih jabuka
te ulozi unutra "Lastana"
koji je uvezivo posto je uskoli primo "modru lastu" te pruzimo ruke nad
praznom gajbom borinackih
jabuka te svecano damo prisegu: "Nad ovom gajbom zaklinjemo se da Pajo nece
vise pojest ni jednu
kiflu, a ja necu vise pusit "Opatiju" na komade vec cu prec na nisku bez
filtera posto je jeftinija...
dok ova gajba nebude puna, a za njom i druga pa treca...".
Nije prosla ni godina, a mi vec deset gajbi romana zapecatili te spremili u
spajz, al smo kasnije po nalogu
roditelja to prebacili na tavan, al uz svakodnevnu kontrolu kako misovi to
nebi otpecatili ijako je Blues
izvrsijo sve mjere zastite posto je omoto romane u novine te posuo otrovom
protiv misova.
I napokon je doso dan osvete! Zovemo pizde i pokazujemo prvu gajbu. Blues
razmotava prvu gajbu, a
pizde prevrcu ko ja nekad. Blues mi namiguje, a ja cvsrto stiskam pesnice ko
u "Zagorovom gnevu" jer
napokon je doso taj dan kad cemo naplatit sramotu pa nek pate.
Pizde se nisu ni okrenile, a ja Blues nosimo novu gajbu romana, pa jos
jednu...pa jos jednu...a pizde
gledaju..pa jos jednu..pa jos jednu...
Okrenu se pizde pizde prema nama i kazu: " Moze ova gajba romana, a kad
procitamo vratimo pa uzmemo
drugu?".
Na to ja i Blues slozno odgovorimo: "Ajd nosite."
A nemoram pricat kako su pizde uvijek vracale sve manje romana kad god su
uzimali novu gajbu.
Eto zato ja ne volim posudjivat!
Post je objavljen 10.06.2004. u 22:37 sati.