Novo ruho, nova ja?
Ma ne, novo ruho, ja još bolja.
Moram priznati da su me neke situacije prilično iscrpile zadnje vrijeme, a odmor od posla, koji se silom prilika (zaista ne želim ulaziti u detalje) produljio na evo već puna dva mjeseca, polako se pretvara u umor.
Za ilustraciju zamislite pješčani sat koji curi na način da prvo odlazi zelena boja a potom crvena (nikad mi nije bilo jasno zašto je zelena boja "dobra", a crvena "loša", ja oduvijek više volim crvenu od zelene).
Trenutno sam u zagasito narančastom području.
Ovo što ću sad reći, ne bih voljela da se protumači krivo.
Moje dijete mi zadnjih dana debelo kopa po živcima, očito je da mi fali malo odmora, predah, "brake"...nešto?
Vama roditeljima možda će biti jasno očemu govorim.
24 sata uz njega, svako malo: "TIji, nemoj ovo, nemoj ono, daj molim te stani, razbit ćeš, past ćeš, zašto si to napravio, kako to sad, ma joj, nemoj..." itd...
I umjesto da sjednem s njim i objasnim mu neke stvari (ah, kao da to kod njega pali:), meni se tlak popne do plafona, pa povisim ton, pa se naljutim, pa se rastužim, pa se podsjetim na BigMammu koja curi i ovulira a sve to kulminira stanjem koje je identično onom u PMS-u.
A i meni je samoj već puna kapa PMS-a, MS-a, PMS-a, i ovulacije.
Dosta mi je...pothitno mi treba jedan šut, doza mora...bure, juga, balkona u kući u Hvaru, matere, oca, brata, rive, Ateliera...i da ne nabrajam.
Gadi mi se stanje u kojem mi moje dijete ide na živce...a ponekad kao da me namjerno iritira.
No znam da griješim, pogledajte kod Kokola o čemu govorim.
Jučer sam mu htjela malo skratiti šiške, al to dijete je kosato na ne znam koga (muž od šale voli spomenuti poštara, no ne znam otkud mu to kad je dijete pljunuti on: ima i veliku glavu i klempave uši i pišu), tako da je moj pokušaj rezultirao cik-cak šiškama, sa velikim naopakim, šijastim trokutom po sredini (tko ovo uspije izvizualizirat, dobije šišanje od mene;).
Nema druge, aparat u ruke i deri...moj mali je sad pravi marinac a ja tužna ko Sahara.
Prije je ličio na mamu a sad je ćelav na tatu.
Kme.
Na forumu.hr se vodila zanimljiva rasprava o ženama koje ne žele djecu, a ja sam večeras opet shvatila kako ih je divno imati i kako ama baš nikad nisam, niti ću požaliti što sam ga rodila.
On je smisao mog života, pogotovo sad kad ga imam.
Večeras je otkrio "kolut naprijed" i rolao se po krevetu ko neka bačva nepravilnog oblika (opet ja i moji detaljni, precizni opisi:D)...ovo napisano ni približno ne zvuči toliko simpatično i smiješno kao uživo.
Žao mi je da ga nisam snimala.
Onda smo mu za vodu koja je šuškala u radijatoru rekli da su to svemirci i da odmah mora u krpe inače će ga oni tjerat da radi kolutove do ujutro.
Majstor je nabacio ozbiljnu pozu, složio strogu facu i reko: "svemijci, da ste odma išji ća u svoj avion, odma sad"...i pritom im pošalje i otpuhne pusu...
Iskidali smo se od smijeha.
Ma ** mi sve ako ja to dijete ne volim najviše na svijetu :D :D :D