Bez kompasa čuvaj sjenke koje te prate
zagrli ih nježno, primi ko svoje
A onda pobjegnite zajedno u prostor bez meridijana,
ekvatora, paralela, istoka, zapada.
I volite se snažno, ispod kamička neba.
Zadirkujte noć, zadirkujte dan,
naučite disati ispod mora,
naučite disati ko jedno
i ne mislite na ono što slijedi
kad se upali veliko svjetlo.
Ja bih te sad grlila i ljubila, i u konačnici zapravo sve se svodi na to, kad ne razmišljam o prostoru u kojem sam u warpu 10, u svakoj točki svemira u svakoj sekudni milisekunde, stotinke, vlastite – sveopće misli.
Idem si puknuti šut antičežnje za istokom, zatvorenih očiju, ravno u venu.
Post je objavljen 12.03.2005. u 23:45 sati.