(povratak Malim magijama)
nadošla je s umorom u preponama koji je posljedica zmijskoga otrova
samo ne sjećam se, ne pamtim ugriz
tek brzu spiralnu strku svjetla zvukove sirena mnoštvo ljudi u bijelom, a ona, anatemizirana beštija iz vrta zemaljskoga, iz posljednjega kapitula u tom dijelu svetopisamske naracije
ona je već bila u nekom drugom predjelu, možda se odlučila za samotnike, za one koji nisu u parovima, jer dvojina je prvom prijevarom izgubila na autentičnosti i Demijurg je nije ni pokušao, osim represivnim mjerama, ispraviti
stoga, posramljena u pogledu njegove impotentne zalihe
okrenula se osamljenima
došla do mojega drvenog stola
do male zelene kolonije u kojoj pokušavam iščitati pseudonime paukovih nožica
smrtnost od odveć zelenoga
od najzelenijega zelenoga
i gubim se i u mašti i u stvarnosti tragajući za onom početnom zelenom
Livia ~ns~
Post je objavljen 12.03.2005. u 00:08 sati.