Jučer sam ponovo obrijao bradu, a ostavio brk. To mi je već drugi put za redom. Brk je sada malo izraženiji, ali i dalje mu fali punine. Zašto mi brada raste gušće od brka? No svejedno, može se vidjeti da imam brke. I izgledam kao Meksikanac. Kada mi kosa još malo poraste (pogotovo sa stražnje strane glave) izgledati ću onako kako sam oduvijek htio – kao seljak. Ali seljak sa stilom. To vam je posebna sorta, još nedovoljno razvijena, ali napredujemo. Recimo moj prijatelj, kojemu kosa već pomalo raste i iz leđa jer nosi fudbalerku, je predvodnik tog stila. Nazovimo ga neošabanizam. On uz veoma popularnu frizuru nosi i košulje raznih boja. Tako odmah za sebe može reći da je i umjetnik, pogotovo kad nosi košulje s kratkim rukavima. Donji dio tijela uvijek, ili skoro uvijek, je odjeven u samt hlaće, kojima se isto iskazuje pripadnost umjetničkim krugovima. Na nogama su skoro pa obavezne simonice pomoću kojih se izražava stav, ali i nostalgija prema vremenima kada su naši očevi pušili drogu. I posljednje, najbitnije, lagana, svjetlosmeđa jakna od antilopa iz sedamdesetih kupljena na Hreliću za 40 kuna, kao potpuni i krajnji testament jednom dobu. Sve to on nosi sa stilom. Ja igram malo drukčiju igru. Kosa mi je ošišana u stilu teenagera u kasnijim sedamdesetima, ali širi se sa stražnje strane i tako polako ali sigurno dobiva oblik kape kapetana Marka. I ja kao i moj obrasli prijatelj volim samt hlaće, ali samo one debelih pruga. Nosim razne košulje i majice, a na nogama najčešće moderne tenisice. No, ono što mene čini pripadnikom subkulturnog pokreta neošabanizam je trbušina pokraj koje oceani izgledaju kao bare. Eto, ako se prepoznajete u ovom, javite se, niste sami.
Richard i prijatelj sa mrtvim dabrom na glavi su jetseteri. Već dvije noći za redom odlaze na glamurozne prijeme. Jučer su pohodili nekakvu modnu reviju, te se tamo dobro najeli južnoameričkih specijaliteta. Bila je tamo i ekipa NoveTV skupa sa jednim od najsimpatičnijih voditelja na svijetu Danielom Delaleom. On je jako simpatičan mladić, a posebno mi se sviđa njegov piercing u obrvi koji bi s guštom iščupao koristeći silu. No, ovo nije tekst posvećen tom velikanu televizije, već mojim prijateljima. Oni su se kasnije susreli i sa dr-om Philom koji je u pratnji svoje djevojke i prijatelja bio na Jarunu. Ja sam s njim trebao opet ići trčati, ali sam morao obavljati neke poslove sa jednim od svoja dva roditelja, pa nisam bio u stanju.
Prije spavanja malo sam pogledao jednu od najboljih svjetskih serija uopće: Walker-Teksaški rendžer. Jučer je bila šok epizoda jer su ubogu Alex optužili za ubojstvo. No, sredio je Walker to, ne sumnjajte. Pa, do sutra: When you are in Texas look behind you / 'Cause there's where the ranger's gonna be.
The eyes of the ranger are upon you!!!
Post je objavljen 10.06.2004. u 16:57 sati.