Marketing
Tutolini
Postoji jedna stara muška rečenica da se žena i auto ne posuđuju. Ne nužno tim redoslijedom. I toga se većina danas pridržava. To za žene je po meni ok – nikad nisam shvatila one swinging fore, ali za aute mi je samo donekle jasno. Ja naprimjer ne volim svoj auto posuđivati i to u najvećoj mjeri izbjegavam – moji muški prijatelji većinom imaju aute, a za one koji ne voze većinom nemam dovoljno povjerenja u njihove vozačke sposobnosti. Što se tiče prijateljica, to ne dolazi u obzir. Zašto? Jer žene jednostavno ne znaju voziti.
Znam, sad će me sve feministkinje napasti i reći da je to najobičnija generalizacija, ali u većini slučajeva to je tako. Ponavljam, većini – ne u svim. Stvarno priznajem da ima žena koje voze bolje od prosječnog muškarca, ali vrlo malo. Eto, ja kad pogledam ne znam gotovo niti jednog muškarca koji loše vozi, ali gotovo ni niti jednu ženu koja dobro vozi (sebe u ovoj priči izostavljam jer ne mogu biti objektivna po tom pitanju).
U čemu ja mislim da je fora? Prvo dobar dio žena je plašljiv pa se boji stisnuti auto te se vuku po cesti kao puževi i zadržavaju promet. Jedan dio ne želi biti takav pa bezrazložno, divlje i opasno stišću gas, želeći izbjeći svrstavanje u prethodnu kategoriju. Nadalje, žene (to sve ja govorim u prosjeku, čast iznimkama) ne guštaju u vožnji. To je njima nužno zlo, tako da jednostavno nema onog dobrog feelinga. Što se tiče parkiranja, moram priznati jednu odvratnu stvar – to je muškarcima jednostavno urođeno. Ne, neću ja pričati onu teoriju o igranju autićima kao djeca, nego jednostavno ono što je statistika pokazala. A to je da muškarci imaju (u prosjeku!) bolju prostornu orijentaciju. Sjetite se samo najbanalnije stvari – koliko žena ima problema s razlikovanjem lijevo-desno, a kamoli tek sa zahtjevnijim situacijama. Često ženama fali i osnovnog tehničkog znanja, o performansama motora, snazi, okretnom momentu, a o kočenju motorom da i ne pričamo.
Ponavljam to je sve prosječno. Ima frajera koji su živa opasnost na cesti i žena kojima je vožnja jednostavno urođena.
E da se sad vratim na ono posuđivanje. Unatoč toj našoj ženskoj vožnji, ja ne shvaćam frajere koji ne daju svojim ženama (curama) da voze njihove aute jer se boje da će ih razbiti. Dokazano je da su žene pažljivije za volanom i da čine manje sudara te je zbog toga u nekim zemljama čak i osiguranje jeftinije za žene, ali njih baš briga za statistiku. Oni znaju da su oni bolji vozači i da im auto previše znači. Po meni su to najobičniji primitivci. Ja svom dragom dam najnormalnije da vozi moj auto – bila ja s njim ili ne. A stvarno sam freak i auto mi je kao kućni ljubimac. Ipak je to samo komad lima.
Gledam danas u bircu kako je frend dao curi ključeve od auta da ode do dućana. Oduševilo me to. On vozi sportski auto, cijeli sređen, obožava se ganjati s njim, ali ipak ga da curi najnormalnije. Mislim da je to i nešto normalno. Ja kad sam bila u periodu između dva auta, najnormalnije sam vozila auto od dragog kad god mi je trebao. Ali većina muškaraca, posebno oni s novijim, luksuznijim i/ili sportskijim autima, ne daju svojim boljim polovicama da sjednu za volan. E to vam je meni čisti primitivizam!
Jebo vas komad lima, za ženu koju volite! Ja, da sam muško, bi joj skinula sve zvijezde s neba, a ne ju pustila da šeta gradom po snijegu i tronca se u tramvaju dok auto stoji na parkingu.
Post je objavljen 11.03.2005. u 19:04 sati.