Nisam pisala o grozotama koje su mi Bane i Dax ispripovijedali pred Točkom.
Ono kad su svirali u Ljubljani i molili me da prespavaju, sjećate se... E, bila je dobra odluka da sam ih odbila sve tako grupno čoporativno jer: završili su na kraju kod nekog tipa iz Rijeke a Šoić mu je usred noći popišao stan. Ustao se i počeo pišat po zidu! Onda su to brisali ručnicima i nekom robom, štajaznam, bacili te ručnike u kadu i jednostavno otišli.
Zamisli da su to meni u stanu napravili?! Pa zemljo otvori se, koji sraaam. Grozno.
Ne želim ni misliti o tome.
Još uvijek me Leni progoni, napisala sam jedan text i poslala ga VALu. Ali ni to mi nije puno pomoglo. Tražila sam po svim knjižnicama u Ljubljani njene memoare ali ih nema. Našla sam ih na Amazonu ali ih ne šalju u Hrvatsku. Isuse mili bože pa stvarno kao da smo repati đavoli.
A imali smo pasož bez mane i svet je lice šminkao zbog nas ali to nam nije bilo dobro, ne.
Htjeli smo kapitalizam.
Razmišljam o Leni.
Razmišljam o Leni.
U zadnje vrijeme se pojavila hrpa tako nekoh žena koje me progone. Prije sam bila fiksirana samo na muške a onda odjednom: Mira Furlan, Svetlana Bojković, Jodie Foster, Virgina Woolf, Nicole Kidman...sada i Leni Riefenstahl.
Razmišljala sam o nečemu što su me A i S pitale, da dal sam nekad htjela biti s nekom ženom na što sam rekla "ne" ali je zazvučalo nekako lažno. Kasnije sam došla do zaključka da nije lažno, mislilm znala sam i prije da nije lažno, ali sam shvatila zašto je zazvučalo lažno. Jer je falio dodatak da ustvari nisam nikad htjela bit n s nekim tipom. Ne u smislu da ne želim bit s nekim tipom nego da nisam nikad zaozbiljno pomislila "ajme ja želim bit s ovim tipom". To se ili desi ili u veliko ogromnoj većini slučajeva ne desi. Zato je to bilo nekako malkice neistinito, falilo je obrazloženje. Do kojeg sam evo nedavno ipak došla.
Kad smo već kod žena.
Post je objavljen 11.03.2005. u 16:14 sati.