Slušam kako ljudi pričaju ovo i ono o našim doktorima i srećom, ne idem tamo često, ne znadoh da li je to i istina. Nedavno, zbog činjenice o kojoj pisah nedavno, postala sam skoro inventar na hodnicima Vukovarske bolnice. Te trebaš ovo, te moraš ono, te sad još ovu analizu, te onaj nalaz i tako ja ovih dana srećem sve te silne zdravstvene radnike - od liječnika specijalista do sestara i čistačica.
I mogu vam samo reći da koliko god sam puta nazvala da ugovorim neki termin, drastično se mijenja ton glasa s druge strane žice nakon što izreknem svoju dijagnozu.
Pomalo je to i zastrašujuće, znate, da čim izgovorite te magične riječi - OPERACIJA DOJKE - svi vas nekako počnu sa suosjećanjem gledati i ako telefonirate, čujete im to u tonu glasa.
Ali, meni je to ovih dana i trebalo jer mi puno znači što sam neke super spore redove zamijenila super brzim primanjem i ulaženjem preko reda skoro na svakim vratima. Dobar dan, dobar dan. Trebam na operaciju i moram k vama. Da li naručujete? Ne naručujemo, dodjete i čekate, koja operacija. Moram dojku operirati. AAAAh, to............. pauza i onda pitanje, kad vam odgovara!?!
Ili, dobar dan dobar dan, trebam doktora toga i toga, kada radi. A što vas zanima? Pa trebam dojku operirati pa moram s njim bla bla bla.... AAAh to...... jel možete doći odmah?
I šta da vam velim, sve su to bile mahom žene koje nešto mijenjaju i glas i pristup i odjednom vas razumiju, odjednom vam svi žele pomoći, odjednom sve zamišljaju sebe u takvoj situaciji. Pretpostavljam.
Operacija dojke je ono čega se valjda sve žene plaše, sve koje iole razmišljaju i o svom zdravlju i o svom tijelu kao objektu muškarčeve požude i pogleda..... Sve smo mi svjesne da muški pogledi prvo tamo odlutaju i sve živimo sa strahom da bi ih mogle otjerati činjenicom da jedna bretela drži neki teret a druga samo košaricu popunjenu spužvom...........
Čak i ja danas, poslije skoro četrnaest godina braka i vrlo svjesna da me moj muž i danas voli najviše na svijetu (možda nekom ovo zvuči kao bajka, ali eto postoje i takvi brakovi), pomislim, kako li će on to reagirati ako je ovo ono što ne želim na glas izreći?????????? Što ako mi budu morali ukloniti dio, četvrtinu ili čak i više?????????? Hoće li me to napraviti manje ženom?????
Pokušala sam i tu temu provući kroz naše priče oko mog skorog odlaska u bolnicu. Onaj moj reče da sam šašava što uopće i pomišljam na to. Ali........ Hoću li vremenom moći prestati misliti o tome što je sada tu, unutra, svaki put kad iole pomislim na seks??????
Post je objavljen 11.03.2005. u 15:35 sati.