Današnja moderna hrvatska poezija toliko je usrana i peterosmislena i toliko puna nebuloznih rečenica da ću vam i ja na svojem novinarskom blogu koji nema nikakve dodirne točke s novinarstvom prezentirati jedan od svojih, u ovom trenutku izmišljenih, zasranih uradaka. Jebeš poeziju koju razumiju samo kritičari i književni nekidreki koji nalaze veći smisao no što je autor u stanju izraziti se.
Meandar riječi
Radgona je daleko
Tvoji prsti prosipaju sjećanje na utvare u kaminu
Prosipaju pa grebu
Tvrde esencije u mojem univerzumu
Lete strofe manijakalnih brazda i redova
Po nebu iskupljenja prema slobodi
Uzak je put pun razapetih misli
Paučina i žrvanj nesvrstanosti
U tami nerazrađena priča.
Ulaziš kao glavna uloga vodvilja
Obasjana šaljivom pljesni
A zatvaraš vrata Hada
Bla, bla, bla
Trla baba lan
Ja sam moderni poeta
Jebote Zaratustrina teta
-----------------------------------------------------------------------------------
A sada poruka ministarstvu zdravstva u svezi podrazumijevanog doniranja organa:
Dobit ćete kurac!
Post je objavljen 11.03.2005. u 07:31 sati.