Zbrlj...
Kada hoću pisati o jednoj temi, dolazi mi inspiracija za drugu. Kada počnem pisati o drugoj temi dođe inspiracija za prvu. A u međuvremenu se gubi interes za ono započeto. I tako od sinoć. No hajdemo pokušati zajedno, nekako mi se otvaraju dizne kad stanem pred kompjuter koji je on-line, nekako se lakše natjeram da probijem ove smetnje i počnem sastavljati smislene rečenice.
Sinoć se desilo možda nešto bitno za moj duhovni rast i razvoj. Meditirao sam dosta dugo i nije išlo. Poslije nekog vremena sam si rekao: hajde da radim s glasom, bar da pokrenem energiju na neki drugi način. Nemam osjećaj koliko je vremenski trajao taj OM, no svakim novim pokušajem bio je sve odmjereniji, precizniji, dublji, istinskiji. Kada sam dotakao najdublje slojeve, predamnom je u meditaciji stajala ispravljena velika zmija. No, onda se dogodilo nešto sasvim neočekivano i potpuno obrnuto od opsesije strahom od susreta sa zmijama koji me progoni poslijednjih tjedana prilično intenzivno. Inače se uvijek gledam lice u lice sa zmijama i one me napadaju, a kod ove sam, nakon uobičajenog pogleda u lice i straha, dobio pogled na njena leđa. U trenutku sam nedvojbeno spoznao: ova zmija, to sam ja, to je moja energija. Osjetio sam je u sebi, osjetio sam tu "ispravljenu" energiju. Sekundu nakon, zmija je skočila naprijed i nestala. Taj skok je bio i moj skok, izražaj moje energije u punoj snazi, na način kakav do sada nisam doživio. Bio sam sretan, strah se pretvorio u saveznika, rođeno je poštovanje za tu moćnu silu. Danas sam zadubljen u sjećanje i prizivanje tih momenata od jučer, imam osjećaj da je jako vrijedno.
Post je objavljen 11.03.2005. u 06:18 sati.