Opet sam isprovocirana. Nečim, čime bar neki od vas nisu. :)) Jer od otprilike milijun birača našeg Predsjednika, sigurna sam da među mojim dragim blogerima ima barem jedan. :)) Još sam više sigurna da ima barem jedan koji je njegov obožavatelj, a koji mu nije dao glas. :))) No, usprkos tome, ja moram reagirati na one današnje biser-izjave. Doduše, bilo ih je i prije, ali ipak ne otkad sam blogerica.
Ono što moram konstatirati je da je naš predsjednik jedan NEEUROfobičar. Naime, njegov patološki strah od neulaska Hrvatske u EU je toliko velik da onda rezultira ovakvim obraćanjima Naciji, ili Građankama i Građanima.
Jedna od onih rečenica s kojima se slažem je «Ako pregovori između Zagreba i Bruxellesa ne započnu 17. ožujka "bit će to malo kasnije i ništa se osobitoga zbog toga neće dogoditi». Da je ostao samo na njoj, pomislila bih da je njegova savjetnička ekipa dobro napravila posao, a on je to uspješno pročitao s blesimetra i ostavio koliko-toliko pametan dojam. No, nije stao. Što mi govori da ili su savjetnici okinuli, ili je on po ne znam koji put odlučio upustiti se u govorničku avanturu. Koja gotovo uvijek završi rekla bih na uobičajenom StipeMesić-nivou.
Imamo rečenicu «Dilema "ili Gotovina ili EU" je lažna ... Prava je dilema: ili Europska unija ili povratak u izolaciju koji bi bio poguban", koja u prvom dijelu i može proći, ali ovaj drugi dio??? Predsjednik, prije nego se u Hrvatskoj raspravi na raznim nivoima o tome «EU – da ili ne», ili «EU – za i protiv», već njemu ustaljenim načinom govori, ne u ime milijun njegovih birača, nego i u ime preostalih tri milijuna. Odakle pravo jednome čovjeku, bio on i predsjednik Hrvatske da iznosi svoj stav kao općeprihvatljivu i neospornu činjenicu??? Čime svrstava neistomišljenike u potencijalne «neprijatelje» države ili u najmanju ruku eurofobičare.
Nadalje kaže: «Dio hrvatske javnosti osporava djelovanje Haškog suda, jer neki ne žele prihvatiti istinu da je u Domovinskom ratu bilo zločina i na hrvatskoj strani ... individualiziranje krivnje i odgovornosti skinuti s goleme većine poštenih i časnih boraca Domovinskog rata ljagu zločina koji su, na žalost, nesumnjivo počinjeni". Slažem se sa tvrdnjom da je i s hrvatske strane počinjeno zločina koji se nisu smijeli desiti, no analizirajući navedene riječi ispada da su svi branitelji ujedno i potencijalno krivi i trebaju dokazivati svoju nevniost. Koliko ja znam pravo, a ne znam puno, ali mislim u ovom slučaju sasvim dovoljno, nije li svaki čovjek nevin dok mu se ne dokaže krivnja? Osim toga, misli li naš predsjednik da je Haški sud Bogom dana institucija koja je savršena, koja ne donosi političke odluke i koja je apsolutno pravedna? Znači li to da mi koji ju ne vidimo tako «savršenom» kao on, zagovaramo zločin? Rekla bih, ili su mu tvrdnje s ogromnim predrasudama, ili je to totalna opsesija Evropom koja je u njegovoj glavi «savršenstvo».
"Da bude sve do kraja jasno: nema nikakve zavjere protiv Hrvatske! Mi smo u EU dobrodošli i tamo nas očekuju. Ali, oni očekuju Hrvatsku koja će biti pouzdan partner i kojoj se može vjerovati." Ovdje nas predsjednik uvjerava kako nas nitko ne mrzi i kako nema zavjere. Pa normalno da nema zavjere, ne znam odakle mu ta smiješna ideja. Kako može biti zavjere prema za njih tako beznačajnoj i minornoj zemljici? Nismo mi SAD, Njemačka, Engleska, Francuska, Japan da bi bili meta zavjere. Oni samo žele da budemo poslušni. Zato, mislim da nam je predsjednik skroz neopravdano dodjelio karakteristike paranoidnog naroda. Moram se složiti s njim u ovom djelu da oni hoće «pouzdanog» partnera. Uopće ne dvojim da to žele.
I na kraju kaže "Ako nam je stalo do naše budućnosti, do budućnosti naše djece i unučadi, mi od te sudbine ne smijemo bježati ... Hrvatska ne smije ostati izolirani otok usred Europe koja se ujedinjuje.» Upada mi u oči ovo NE SMIJE. To izgleda kao da alternative nema. I kao da će na referendumskom listiću uz pitanje «Jeste li za ulazak Hrvatske u EU?» postojati jedino «DA»-opcija. Znači li to da oni koji samo sa dozom opreza gledaju i na «ne»-varijantu ne žele dobro našoj djeci i općenito budućnosti Hrvatske? To me podsjeća na ona vremena kad su bili izbori gdje je postojala JEDNA opcija – komunistička. :) Stvarno impresivan parlamentarizam. :)
Niti sam EUROskeptik, niti sam EUROeuforičar. Samo nastojim razumno razmišljati o toj bitnoj stvari hrvatske budućnosti. Stoga mislim da je vrijeme da Hrvati i svi ostali narodi ove države konačnu počnu misliti svojim glavama, jer glave naime tome i služe. Barem bi trebale. Stoga, da ne ponavljam, jer već sam pisala o tome, treba razmisliti i izvagati koje su prednosti, a koji nedostaci te integracije. Prije toga nužno je da konačno shvatimo da treba zasukati rukave i početi nešto i raditi. Jer, u EU kojoj težimo temelj uspjeha je rad. U Hrvatskoj je veza «rad-uspjeh» često neproporcionalnog karaktera. Do god se po tom pitanju ne osvjestimo i k tome još ne budemo imali čvrste stavove po nekim bitnim nacionalnim pitanjima, za Evropu ćemo biti samo jedna od «Tamo Nekih Zemljica» od koje se očekuje isključivo slijepa poslušnost, ili govoreći predsjedničkim «rječnikom» - pouzdanost.
Da pijem kavu s Predsjednikom, definitivno mu ne bih samo poslušno klimala glavom. :)) To bi značilo da nisam pouzdana? :)) Ili bi značilo da netko od vas meni nije pouzdan ako se ne slaže sa mnom? :))
Post je objavljen 10.03.2005. u 21:25 sati.