Danas sam dobio jedan potresan e-mail. Ostao sam kao ukopan, a zaplakao sam nakon što sam ga pročitao. Naime, o čemu je riječ. Babuwi Tigbogbu je ubijen otac i oteta mu je farma. On je protjeran iz Zimbabwea i trenutno je u Nizozemskoj gdje pokušava dobiti azil. Zbog poradi strogih nizozemskih zakona, oni koji traže azil, ne mogu imati otvorene bankovne račune, tako da Babuwa ne može prebaciti svojih 12 milijuna dolara iz banke u Johannesburgu na svoj račun. Na svu sreću, mi se poznajemo jako dobro, pa me zamolio da mu ja ustupim broj svog računa, kako bi on na njega mogao prebaciti sve te milijune. Naravno, ja to ne radim zabadava. Dobiti ću neku siću za svoje muke. Babuwa je inače jako dobar dečko. Najstariji je sin sada pokojnog Agbe Tigbogboa i naročito je vrijedan. Otac mu je planirao ostaviti farmu kada ode u penziju i Babuwa se tome jako veselio. Ali, kao što vidimo iz priloženog, život nikad ne mazi dobre ljude, samo one zle. Predsjednik Mugabi je opet napao, i Babuwa je ostao bez svega. A i bez oca. Stoga ću mu ja pomoći. Još se sjećam kako smo se Babuwa i ja igrali pod vrućim zimbabvejskim suncem u dvorištu njihove kuće. Babuwa je bio vrstan golman i da nije bilo farmerskog posla, siguran sam da i sad igrao u Eintrachtu ili čak Schalkeu. Njegova majka nas je uvijek tjerala da peremo ruke vodom iz njihova bunara, prije nego nas je ponudila kolačima od pečene antilope i pireom od hijena. Ah, stara dobra Lumbalu, mora da ju je sve ovo skršilo. No, da ne mislite da lažem, evo prvih par ulomaka Babuwinog potresnog pisma. Moram naznačiti da je od šoka Babuwa zacijelo zaboravio da me zna, stoga i sva ova sranja kako me ne zna i tako to. A možda je bio lukav, pa je namjerno tako pisao, da nam ne uđu lako u trag. Mora da je ovo zadnje.
Dear Partner,
You may be suprised to received this letter from me since you do not know me personally.
I am Babuwa Tigbogbo the first son of Agbo Tigbogbo ,the most popular farmer in zimbabwe who was murdered in the land dispute in my country.I got your contact through network online hence deceided to write you.Before the death of my father he had taken me to johannesburg to deposite the sum of 12.000000.00 dollars (twelve million dollars) in one of the private security company in South Africa, as he foresaw the looming danger in Zimbabwe this money was deposited in a box as gemstones to avoid much dumorrage from the security company, this amount was meant for the purchase of new machines and chemicals for farms and establishment of new farms in Swaziland.
This land problem came when Zimbabwean president.Mr Robert Mugabe introduced a new land act reform wholly affecting the rich white farmers and some black farmers,and this resulted to the killing and mob action by Zimbabweean war veterans and some lunatics in the society.Infact a lot of people were killed because of this land reform act for which my father was one of the victims and may his soul rest in perfect peace.
Zbilja potresno...
Odlučio sam da je krajnje vrijeme da u skorijoj budućnosti započnem sa pisanjem scenarija za svoj prvi uspješni film. Nemam radnju, nemam likove, nemam ništa, ali imam završnu scenu. Znam da će film biti fiktivno-zbiljski. Zbiljski zbog zadnje scene, koja mi se dogodila u stvarnom životu i koja je do sada jedan od tri highlighta mog života. Dogodilo se to ovo ljeto, kada smo u pet ujutro Richard i ja krenuli put stanice podzemne željeznice Turnham Green u zapadnom Londonu, a sve s ciljem da dođemo do aerodroma Stansted, a od tamo doma. Hodamo mi tako pustim uličicama, umorni, jer noć prije nismo ni oka sklopili, i odjednom, ničim izazvani, u isti tren počnemo pjevati Oj hrvatska mati, nemoj tugovati. Onaj tko kaže da mu na ovu scenu ne bi potekla suza, taj laže. Stoga, imam scenu, trebam priču, za čas sam gotov. Vjerujem da je film preodređen za uspjeh. Vi?
Danas sam si zadao da na poslu slušam samo izvođače koje dugo nisam slušao. Pa sam tako danas odslušao Greg Graffina, Ben Folds Five, Yo La Tengo, Idlewild, Mercury Rev i tako to. Sad kad ste saznali taj važan podatak, ja idem.
Post je objavljen 10.03.2005. u 17:51 sati.