Sve sam odlučila vrlo brzo.
Želim se ovoga riješiti što je moguće prije i tako i uradih. Izabrala sam da ostanem u Vukovaru, ne bih previše duljila, možda idem linijom manjeg otpora, možda sam lokal-patriota a jesam, ali idem....
Danas sam bila sa kirurgom, dogovorili smo operaciju za idući tjedan.
Sutra idem anesteziologu na pretrage, one, kažu, uobičajene prije operacije mada ja nikad nisam bila operirana pa i ne znam koje su to "uobičajene", i nadam se da će to biti brzo gotovo. Ako ne uspijem završiti te pretrage, morat će pronaći neki drugi termin...
Rada bih što prije.....
Danas mi je objasnio da s obzirom na položaj gdje se nalazi ta tvorevina, čak i u najgorem slučaju uklonili bi mi samo četvrtinu dojke. Da je nešto bliže bradavici, morala bi ići cijela........
No, po njegovom mišljenju i sudeći po rendgenskoj, tj, mamografiji snimci, ipak je u pitanju dobroćudni, Bože, ne volim ni izreći tu riječ!!!!!!!!!!!!!!
Nadam se.
U strahu sam i panici već danima, stalno sam na rubu plača i što je još gore, svi koji znaju da idem, a znaju skoro svi koji me poznaju, stalno nešto trčkaju oko mene i tješe me a mene to još gore tjera na plač....
I onaj moj, i dosad je često znao reći da me voli a sada me skoro proganja.... Jučer sam mu rekla da se okane toga, kad god me tako pogleda, uzme za ruku, tetoši kao invalida,...., tek se onda rasplačem......
Post je objavljen 10.03.2005. u 16:46 sati.