Slona na slici sam našao odmah na izlazu iz mjesta u kojem sam poveo poslijednja 3 dana. Na pristojnoj udaljenosti od njega su se nalazila djeca koja su mu se pokušavala približiti, ali čim bi se okrenuo u njihovom pravcu oni bi počeli bježati. Promatrao sam ga sa udaljenosti od nekih 50-ak metara i slušao priču svog vozača koji kaže da ovaj slon ne vidi na jedno oko jer je netko pucao na njega. Zato se tako zbunjeno kreće po livadama. Inače navečer ulazi u mjesto i kada je sam onda je vrlo opasan. Navodno je prošli tjedan on, ili neki drugi slon u blizini čak zgazio čovjeka. Kažu da se slonovi nisu usuđivali prilaziti kućama sve do nakon tsunamija i sada ih ima svugdje, pa čak ponekad prođu i ispred našeg ureda!?! Kada su u grupi od 3 – 4, onda samo relativno mirno prođu kroz mjesto. Svake večeri van mjesta se čuju pucnjevi kojima ih lokalno stanovništvo pokušava zaplašiti i/li otjerati. Nekada podivljaju pa poruše neke radnje uz cestu, a nekada dobro zapamte tko ih je maltretirao i onda završe kao onaj čovjek na početku priče. Zato se i kaže: slonovsko pamćenje.
Post je objavljen 10.03.2005. u 15:54 sati.