Oni koji čitaju moj blog znaju da imam Savršenog muža. E, pa danas mu je rođendan i izveo je svoje cure u kineski restoran na ručak, a mi smo mu pjevale "Sretan rođendan". Mr. Perfect je bez obzira na moju otvorenost i pisanje i o njemu, ipak obavijen velom tajne. Zašto? Pa zato, jer ne voli da pišem direktno o njemu, samo onako usput... Pa ja neću pisati o njemu, već samo o mojim impresijama, a to što je on danas glavni lik u djelu će mi valjda oprostiti s obzirom da je to ipak njegov dan. Dakle, moj muž je (to sam već negdje napisala) inžinjer, pravi Dilbert po mnogočemu, razmišlja inžinjerski, oblači se inžinjerski... Naravno da nije savršen, ali se zna savršeno snaći i u svakoj nesavršenoj situaciji. O tome kako smo se upoznali sam već napisala jednu priču... pa o tome neću sada. Nego, da... evo par situacija koje govore o tome kakav je Mr. Perfect. Od klasične prosidbe nije bilo ni klečanja, ni cvijeća, prsten smo iskopali neki plastični iz vrećice s nekim čipsem (O.K. malo smo se narugali čitavoj priči sa zaručivanjem), već jedna njegova rečenica u pola zalogaja pizze koja je zvučala u stilu kako bi se mogli mi i konačno vjenčati?!? Za svadbeni poklon sam dobila od muža policu životnog osiguranja. U braku me mužić ne obasipa parfemima i ružama, već mene i djevojčicu osigurava na sve moguće druge načine... Od mogućih strujnih kratkih spojeva, od slika koje su u zid stavljene (da nekog ne ubiju) tako da ćemo ih kod selidbe vjerojatno morati ostaviti na zidu, od mogućeg slučajnog zalupljivanja ulaznih vrata, pa je umjesto prijašnje kvake ugradio onu koja se može otvarati i s vanjske strane, od požara u stanu, pa imamo protupožarni aparat u kuhinji (i autu), od mogućih padanja ormara na nas (u slučaju potresa) pa su svi ormari i police dodatno pričvršćeni s gornje strane u zid, od gubljena mobitela zbunjene majke, pa sam dobila privjesak za oko vrata, od mogućih napadača, pa imam i sprej protiv njih (ali sam ga u Beču prestala nositi)... Broj i vrste svih osiguranja koja imamo ne znam, znam da po djevojčicu, u slučaju nezgode bilo gdje, stiže helikopter iz Austrije... a razgovor o tome na što sve ja imam pravo u slučaju njegove nezgode, mi tek predstoji... I kaj da vam velim? Ruže vam izgube miris i uvenu, ali ljubav iskazana svaki dan brigom i djelima našeg muža i tate Dilberta ostaju s nama i onda kada on nije u blizini... juhica se kuha prije njegovog odlaska na posao, dok mi još spavamo, sve je osigurano od mogućih nezgoda... a mi se osjećamo tako sigurno. I onda neka netko kaže da to nije savršenstvo... Još jednom sretan rođendan. Vole te tvoje cure.
P.S.
Ako mu netko želi kupiti rođendanski poklon u obzir dolaze ljepila (i to ona najbolje kvalitete za ljepljenje gume na monoperaji), noževi i strugači vrhunskih materijala, drobilica za papar (ne sa plastičnom osovinom), svi nosači zvuka uključujući prazne mini discove, DVD-ovi (zadnji dio Gospodara prstenova), sve od Parnog valjka, može i valjak...Ipak je sve s ljepljenjem i ponovnim spajanjem na vrhu liste. Tako je za jedan rođendan poželio stalak za lemilicu. Fascinacija ljepljenjem potječe iz najmlađih dana kada je baki na moru puknuo zub, a četverogodišnji Dilbert se ponudio kako će ga opet zalijepiti i bakutaneru napraviti novi zub. Ja sam ove godine pokupovala pola dućan sa sportskom opremom, pa danas idem vratiti sve što ne zadovoljava kvalitetu...
Post je objavljen 10.03.2005. u 15:17 sati.