Imam osjećaj da se ne mičem od prokletog posla. kako je došla gripa, ljudi su nahrupili ko blesavi, brojke pregledanih u ambulanti se penju do 280 dnevno, i dakako da su Mudre Glave dodale još jednog čovjeka da radi tamo. i dakako da su nagrabusili mladi, koji onda jednom u tjedan dana ostanu na poslu do deset navečer. A dođu jutrom. Al se taj tjedan broji od ponedjeljka do ponedjeljka. tako sam ja bio 'dodatna služba' u ponedjeljak, a onda se počeo briojati novi tjedan, i mene stave u srijedu. WTF!!?!?! Jebote, zar je namem pravo na život i obitelj, nego moram dobit lumbago savijen nad pisaćom mašinom cijelu večer objašnjavajući ljudima da ih temperatura od 38.5 neće ubit i da samo imaju gripu i nek odu kući u krevet. I tako dvaput tjedno, uz ostale službe i dežurstva. zamrzit ću ljudski rod. Svoje nadređene sam već zamrzio. Dosta mi je svega. još sam 2 tjedna na jebenoj kliici, i očito su me odlučili iscijediti koliko god mogu. Fuj gadovi.
Ali s druge strane...prošli vikend sam napokon otključao svoju kuću svojim ključevima. Osjećaj se ne da opisati. Gotovo kao da sam dobio dijete. Otišli smo nas dvoje i pomeli sve prostorije mada će kuća još neko vrijeme biti prazna, i mada će biti i radva i svega. Al neka. Valjda je to bilo nejo ritualno (o)čišćenje. jer smo pred kraj priče imali takvih gadostim, o kojima radije ne bih. Dovoljno je reći da nikad više ne želim vidjeti ni bivšeg vlasnika niti ikog od njegove rodbine. gadovi.
Još vedrija tema: Ako netko ima, ili zna nekog tko ima psića i/ili mačića za udomiti, nek mi se javi :o)
Post je objavljen 10.03.2005. u 13:23 sati.