cetvrtak je, ja u zagrebu napokon, sjedim u sobi i razmisljm koliko sam to tocno jucer popila. pitam se i koji k... ima takakv intenzivan miris po gumi u mojoj blizini. jos jedno vazno pitanje je kad se ekipa u sobi pokraj misli probuditi da ja neuspjesno probam uzicati koju cigaretu. gledam dvije pune pepeljare ispred sebe, pocinjem odmjeravati opuske.
cini mi se da ipak nisam toliko popila, za miris gume su vjerojatno odgovorne starke, a ekipa u sobi pokraj uz ocekivani nedostatak cigareta ne misli uskoro ustati.
kaj sad?
da odem na rucak? da odem na fax, testiram semestar bez jednog potpisa i odem u kino? da odem na fax na predavanje, pokupim taj potpis i testiram semestar sutra?
j... mu, vec sam zaboravila put do faksa koliko dugo me nije bilo.
mogla bi prijaviti i ispit. mozda nabaviti skriptu.
otici koji puta na tjelesni. mah, danas je bilo zabavnije razmiljati o downloadu lipsa.
to je duga prica.
ispricana ukratko, naravno.
prije dvije godine i dva mjeseca plus dva dana, macak je proslavila osamnaensti rodjendan. kako je to u svakom slucaju vazna godina u zivotu svakog covjeka, ne samo prosjecne mace na netu, roditelji su odlucili da macak ima pravo na 2 gajbe pive. ta odluka u njima je pobudila neke njezne osjecaje velikodusnosti i, s druge strane, ocekivanja da jos maloljetna macak iskaze nevjerojatne kolicine zahvalnosti i poniznosti. sve sto je trebali biti iskazano i bilo je, jer macak je tjednima unaprijed inzistirala "ljudi nemojte mi kupovati sranja za rodjendan, dosta je litra vodke", a tako je i bilo.
bajkovita atmosfera teskog opijanja, nereda, razbijanja, upada nepozvanih nepozeljnih i nepoznatih gostiju s kleptomanskim sklonostima, moze se opisati samo bajkovitom glazbom. a u to vrijeme to su mogli biti samo flaming lips, "yoshimi battles the pink robots". naravno, lazem. nitko od ekipe ne bi mogao podnjeti tu muziku usred najveceg krsa i loma. ne prije dvije godine.
nakon svega, kad su samo najizdrzljiviji ostali, te tako postali tlaka, macak je dosla na svoje da pusti "fight test".
drugo jutro, prva stvar koju je macak potrazila bio je njen novi omiljeni cd. usred ciscenja dosao je u svijest i macak je gotovo panicno poskocila do police da locira njegovo novo i nepoznato privremeno obitavaliste, jos drzeci crnu, veliku vrecu za smece u rukama. prvo je nasla kutiju, a 3.2 minute kasnije i cd koji je pomno spremila na sigurno mjesto.
jer da li moze postojati sigurnije mjesto od njenih vlastitih ruku? ravno u veliku, crnu vrecu za smece. taj detalj price zapazen je tek kasnije, kad je vreca za smece vjerojatno vec 5 dana plutala u nekoj lokvi pokraj strvine koje sumske ili domace zivotinje.
"nije vazno" rekla je macak, nakon dva tjedna predbacivanja i griznje savjesti, gledanja u praznu kutiju i cupanja kose. "opet cu kupiti original", i samo original, rekla je macak. jer takav album ne zasluzuje da bude kopiran ili skinut s neta.
to je bilo razdoblje kad je macak jos imala pare za nesto izvan magicne dimenzije cigareta, alkohola i jeftinih koncertnih provoda.
"ali nije racionalno, opet kupiti isti album", saptao je razum macak na desno uho. macak, povodljiva zivotinjica, zakljucivsi da njen Um kao takav, mora biti pametniji i razUmniji u svakom slucaju, odgodila je kupnju tog cd-a.
dvije godine kasnije, nakon mnogo litara alkohola i kolicina grassa i duhana izrazivih u nekoj od mjernih jedinica za masu, te nekoliko slatkih dodataka, macak polako pocinje gubiti osjecaj za odgovornost, moral, cast, postivanje dogovora, stednju i zdravu prehranu.
danas je slomljena i posljednja barijera.
"yoshimi battles the pink robots" ceka jos samo "ego tripping at the gates of hell" da bude potpun.
not bad.
za demoski pocetak dana.
Post je objavljen 10.03.2005. u 11:12 sati.