Šta da kažem??
Bila sam na izložbi o i od Leni Riefenstahl. Sad me to progoni.
Ona i njene slike i nacisti i ono nakompliciranije pitanje koja ne znam razriješiti u sebi o umjetnosti i politici, o umjetnicima i krivim odlukama, o mom odnosu prema umjetnicima i njihovim krivim odlukama.
To je strašno komplicirano.
I ta žena je strašno komplicirana i strašno dobra!
Kako je to moguće?
Kako je to uopće?
Kako je to?
Ona sama sa svojim izgledom koji je Ok a koji postane tako fantastičan kad je usredotočena, kad je sva u radu, pa to nije normalno! Najbolje njene slike su slike nje kad slika.
A i njene slike, mislim koje je napravila su tako sjajne. Ona je gledala na tako neki poseban način i svi ljudi su počeli gledati na taj njen način.
Nacistička kuja! Ili ne?
Htjela sam stavit jednu njenu fotku na blog, na kojoj je ona, ali naravno ne znam.
Tako super super izgleda, stoji nad kamaerom, nad svojim snimateljem, malo nagnuta i gleda. Samo gleda. Gleda na tako lijep način, na način koji nju čini tako lijepom i koji objekt gledanja čini prelijepim.
Nevjerovatno!
Kako je to uopće moguće.
To je kao ono iz drame Ronalda Harwooda o dirigentu Furtwangleru i njegovoj tobožnjoj suradnji s nacistima a ustvari o njegovom intimnoj paranoji, strahu od nove dirigentske zvijezde, genijalnog mladog Von Karajana, njegovog nasljednika.
I što da čini stari dirigent, koji osjeća kako mu vrijeme prolazi, kad mu zaprijete Karajanom?
Da dirigira na Hitlerovom rođendanskom partiju? Ili da to učini Karajan i definitivno postane no.1?
I onda Furtwanglera tlače raznorazne komisije nakon rata a Karajana, dvaput upisanog u Partiju (mislim nacionalsocialističku partiju, a ne onu na koju se kod nas obično pomisli) nitko ništa ne pita.
Zbog glupog jadnog ljudskog straha, fuj...
Ali što je fuj, ja volim Leni Riefenstahl, ja razumijem Furtwanglera samo kako i zašto? Da li razumijem?
I opet to pitanje - kako je to prokleto moguće??!!
Jer to je bolesno, to je odvratno!
A onda se sjetom sebe v.Alex i Alen, svog vlastitog kukavičluka u situacijama koje nisu bile nimalo opasne nego samo malo mučne. Što sam činila? Malo lajala pa prestala. Ili čak ne rekla ništa.
I što onda?
Što to znači?
Kako je to moguće?
Leni... Leni...
Post je objavljen 10.03.2005. u 10:00 sati.