Oduvijek je voljela okus gumenih bombona i osjećaj kada joj se zubi zariju u to meko, slatko zadovoljstvo.
Ponekad ih je trpala u usta u grupicama a ponekad je samo jednog kasapila zubima.
Danas joj ovi bomboni nisu prijali.
Moguće je da je vremenom prerasla djetinje fantazije ili su je ovi bomboni večeras naprosto podsjetili na neke malo manje sretne događaje iz djetinjstva.
Onaj isti okus razlijevao joj se utrobom dok joj se slina cijedila niz bradu odavajući halapljivu djevojku koja kao da je tek izašla iz zatvora te navalila na hranjiva, grešna zadovoljstva.
Pred očima su joj bljeskale slike, ispočetka nepovezane, bez ikakvog kronološkog redoslijeda, izmjenjivale su se u šarenilu boja, intenzitetu mirisa i osjećaja kojih se sada nije htjela sjećati.
Prva suza krenula joj je niz lice, sjetila se svog zgrčenog tijela stisnutom na podu hodnika ofarbanog u plavo, sjetila se slušalice koja joj je ispala iz ruke dok su joj u ušima odzvanjaleriječi: "ja i on smo zajedno, oprosti, mi se volimo."
Sjetila se i bombona koji joj je u tom trenu ispao iz usta jer odjednom više nije imala apetita.
Na žutom nebu igrali su se oblaci.
Njeno lice oblilo je rumenilo pomislivši: "kako li sam samo bila nezrela".
Takvi problemi činili su se nerješivima, parale su joj djetinje srce, dušu i utrobu, činilo se da ne postoji izlaz iz takve situacije.
Danas je ona odrasla žena, s karijerom, obitelji i problemima koji se naspram onim djetinjim, čine gigantskim.
Pustila je još jednu suzu, no ovo je bila suza radosnica, jer je shvatila da će joj sutra i ovi današnji problemi izazvati rumenilo na licu.
A prekosutra slijedeći i tako do dana kad će zatvoriti svoje oči zauvijek a u sjećanje prizvati isti onaj događaj kad je zgrčena sjedila na podu hodnika obojenog u plavo, slušalicom koju je ispustila iz ruku.
Nasmijala se i nabila gas.
Post je objavljen 10.03.2005. u 02:53 sati.