Moja je mama noćas imala moždani udar.
Cijelo sam popodne i večer bila uz nju, najprije na Hitnom traktu, zatim na Neurologiji...
Kada sam odlazila, privila se uz mene poput ranjene ptičice, gladila rukom moje krzno, i zaplakala...tako bih rado išla s tobom kući, rekla je...
Meni se svijet prestao okretati. Ne dišem, ne kuca mi srce,ne živim... ne postoji ni jučer ni danas...čekam, nadam se i molim...moja je ptičica jedino što imam na svijetu...
Post je objavljen 10.03.2005. u 01:32 sati.