...bio zvijezda
za svojim podrijetlom hodi,
za svojim prohujalim tkivom,
kao za sjećanjem koje se u napadnim snovima
može dotaći i prremjestiti u stvarne oblike,
pa biti i zarobljeno od njih.
Tako je osjetljivo prostranstvo kobi,
tako neomeđeno a ipak samo jedno,
zato Te i nije moguće predvidjeti
kada Te u sebi nosim
kao svoju buduću ili Tvoju prošlu nesavršenost
kojoj samo jedna Svemirska sintagma podilazi,
a odriješena vratila bi se opet prostoru i vremenima,
razumnom ljudskom svjedočenju,
snovima koje uvjetuje posteljina.
Livia ~ns~
Post je objavljen 09.03.2005. u 20:19 sati.