Znas svako od nas je bio u situaciji da porice neke stvari, da odbija bilo kakvu pomisao da je bas to istina. I ja sam prosao tu fazu. Bilo mi je skoro pa devetnaest, bio sam sto se kaze u naletu. Nju sam upoznao neku godinu prije nego ova prica zapocinje, iako je kao forspan, kao najava neceg velikog, stizala u moje kino i prije nego sam ja mogao uopce to naslutiti. A naslutio sam tek u tragovima jedne ljetne veceri na nekoj polupropaloj zabavi, na kojoj se izmedju mnostva nepoznatih i pijanih likova tek tu i tamo ukazivao koji poznati i ona. Te veceri u zanosu ljuljacki koje su nas asimetricno bacale kroz prostor ja sam otputovao kroz vrijeme i na cas se nasao na putu preko Fruske Gore s mislju kako cu eto kad se preselim, u Zagrebu upoznati djevojku s kojom cu pozeljeti provesti zivot. Ma ne, ne budali, otklonio sam bilo kakvu sumnju i nada se kao kakav iskusni general povukla na neko vrijeme na siguran polozaj s kojeg ce promatrati razvoj situacije. A situacija je bila na satu kemije s kojeg nitko nije zelio markirati. Lagani povjetarac u njenoj kosi probudio je u meni neki novi element za koji do tada nisam ni znao da postoji. Ona je bila tu kraj mene, a ja sam je tada pustio da ode, kao djecak kada odustane od potjere za loptom sto je svojom nesmotrenoscu napucao daleko od sebe. Ono sto tada nisam znao je da nista na ovom svijetu nije izgubljeno dok god postoji nada...
Od te noci proslo je neko vrijeme, dovoljno siroko da na cilj prije mene stigne netko drugi. Da moja lopta zavrsi u tudjim rukama. Svjesno sam odustao, ali srce od nje...nikada. Potajice kao kakav pokret otpora u meni se spremalo ono neizbjezno...ono sto je bilo zapisano...vec negdje. Te godine s prvim danima svibnja shvatio sam da cu tesko okrenuti glavu i da necu pustiti da se medju nama sve svede tek na bezvezno zdravo i klimanje glavom. Jednostavno zavolio sam je. Dogodilo se to vec u trenu, da li onda ili nesto prije, ne znam, ali znam da nazad nisam mogao, nazad nisam htio. Sa svojih sesnaest zazelio sam zelju i ona ju je pretvorila u caroliju.
I danas kad nebo primi boju tvojih ociju jos uvijek vidim onu iskru s kojom si me zavela, u koju sam se zaljubio, zbog koje nikad nisam izgubio nadu da ces jednog dana ipak biti samo moja.
Post je objavljen 09.06.2004. u 23:19 sati.