..nagurani kao beživotne srdele u tijesnoj konzervi. U zadimljenoj prostoriji, prepunoj stranaca. Prepoznajemo se pogledom-- pogled progonjene životinje. Pogled koji upija kapljice kiše dok se cijede niz prljave prozore.
Zatvaram oči.
Vani, u tami,kiša se cijedi niz lice umjesto suza.
Vani, u tami, pore prihvaćaju svaku molekulu vode, razlamaju svaku divovsku kap.
Vani, u tami, vjetar viče umjesto mene-- tuga, bol, sreća, olakšanje.
Vani, u tami, zagušljivi zrak bježi pred mirisom mokre zemlje.
Požudno udišem..
..kašljem od duhanskog dima.
Tražim te pogledom.
Razdvojila nas je hirovita gomila.
Post je objavljen 09.03.2005. u 22:22 sati.