mljac... to mi je prva pomisao kad se sjetim jucerasnje veceri... kako mi je darling dao zabranu da pisem o nasem odnosu, razgovorima ili bilo cemu drugome (sjetimo se samo prvog pitanja kad je cuo za blog - CUJ, MALAC, JEL SE TO TVOJE PISKARANJE MOZE UNOVCITI?), prepricati cu vam je u cenzuriranoj verziji.... Dosli smo do njega, pogledali 100% ja (mogu reci da me je iznenadilo da HRT moze imati neku relativno ok emisiju, ali budimo realni, da nije bilo Gopca, emisija bi bila sranje), onda smo piiiiiiiiiiiiiiip, pa je on piiiiiiiiiiiiiiiiiip, pa sam ja piiiiiiiiiiiiiiiiiiip, onda je on opet piiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiip pa smo piiiiiiiiiiiiiiiiiiiiip i onda opet piiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiip, piiiiiiiiiiiiiiiiiiiip,piiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiip,pip,pip,pip,pip,piiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiip....
mljac, ha?
nego,razmisljala sam si malo o proteklim vezama koje sam imala... hm, jel stvarno problem u meni? kad si malo bolje razmislim zakljucim da nije... jel ako je, zar bi mi sada bilo fantasticno, jel bi sada bila sa osobom za koju mogu sa 100% sigurnoscu reci da mi je fantasticno, da ga volim i da znam da on voli mene. Sjetih se posljednjeg bivseg.. Isuse, koji manijak... Nakon sto sam ga ostavila (opcenito su mi muski koji cmizdre svaki cas pateticni i jadni) nije dao mira ne samo meni nego i mojim starcima, a zatim je krenuo preko svih mojih prijatelja mene olajavati, pricati takve bolesne lazi da sam kad sam to sve cula dobila trostruku zelucanu virozu i bljuvala do besvijesti..
Nije mi jasno zasto neki muski (cast pojedincima) ne mogu prekid uzeti kao nesto normalno. Ono, jebi ga, desava se, kaj sad, nije kraj svijeta... To sto prekidate ne znaci da je sada smak svijeta, da si ostao sam na svijetu, da te nitko ne voli, da se osjecas jadno.. Ok, svi imamo taj osjecaj nakon prekida, narocito ako smo mi ti koji su ostavljeni, ali ono, god damn it, daj budi musko. Jebote ponekad stavrno pomislim kako smo mi zene sto se tih stvari tice vise "musko" nego sto su oni. Koji kurac ti vrijedi plakati, uhoditi okolo sada vec bivsu curu, pratiti je gdje je, sa kime je, kada dolazi doma, sa kime dolazi doma i sl...
Jedino sto je dobro od svega toga je to sto tek onda zapravo vidis tko su ti prijatelji. Oni kojima je on nalagao takve gnjusobe o meni koje uopce nisu istinite, a oni mu nisu povjerovali niti rijeci, vec su vjerovali meni i ostali uz mene...pozdrav onima koji se nalaze medju ovim odabranima :)
Opet se onda zapitam kog se vraga ja zivciram zbog takvih kretena, kada sam sada u jednostavno savrsenoj vezi sa osobom do koje mi je toliko stalo da bi se mozda cak u nekoj strasno pijanoj i skrsenoj situaciju usudila reci i da mi je zadnji... Hm, vidis, vidis, ne bi to uopce niti bilo toliko lose...
Kako sam maloprije dobila zanimljivo pitanje moje drage i najdraze kumice (Bok Marijanci!) kad cu opet nesto pisati, eto ti sad pa citaj :)
Umalo zaboravih - Tara se savrseno oporavila od svojih probavnih smetnji, veselo gricka nogice od stola u primacoj sobi (god damn it...), loptice i sve sto joj padne pod ruku...pardon zubice....
Budite mi dobri lijepi i veseli, a ja poslije posla idem u shoping (dovraga, nemam sto obuci za sluzbenjak), pa cu valjda i ja biti dobra, vesela a na koncu i lijepa :))))
Kiss!
Post je objavljen 09.03.2005. u 13:34 sati.