19. turnir go-sekcije O.Š. 'N. Hribara' – Velika Gorica – 08. 03. 2005.
Svi koji danas dođoše iz jutarnjeg su turusa. I pored toga sedmoro su tu. Od redovnih još nema Petra Jelušića. Čuo sam da ga boli trbuh.
Radili smo u jednom turniru mješovito. 4. interne i jači su međusobno igrali go na 13x13, a slabiji su sve svoje partije igrali atari-go uz broj zarobljenih kamenčića za podjedu jednak kategoriji. Na taj način su jedino braća Ćosić igrali atari-go. Sistem odabira protivnika i izračuna redoslijeda je bio švicarac.
Većina partija, koje su se danas igrale, su bile go na 13x13. Interne kategorije su tu igru na prostor shvatili ozbiljno i bilo je razmišljanja. Igrajući tako nije se stiglo dalje od četvrtoga kola. Kako je bilo neparno natjecatelja, s onim koji nije imao protivnika, zanimao se Zvonko. Sve u svemu je ovo bilo vrijeme u kojem se podosta novoga naučilo.
Stjepan je opet 'sve nametal na hrpu'.
Još uvijek je podosta nepotrebnih poteza, stavljanja u svoj prostor zatrpavajući svoje poene, stavljajući kamenčiće protivniku u prostor bez nekih mogućnosti, da se nešto smisleno uradi, poklanjajući protivniku tako poene. Sve se to dešava, ali sve manje. Te pogreške su rezultat ili strahova ili nerealnih želja. Često upozoravam na to, ali ne ide to lako. Strah je strah, a želja je želja. Gledam ih kako se time bore sami sa sobom. Malo po malo, sve više se razmišlja i vidi. Uče se odlučivati o svome putu.
Na upit o tome što da igraju, ja gledam i onako mudro: 'Što ti misliš?' Raznih tu odgovora bude. Često s nevjericom poluglasno čujem: 'Pa ništa mi ne može.' Na to ja obično: 'Pa zašto se onda tu braniš? Od koga?'
Vidim slaže se i slaže kamenčiće u protivnički prostor. Gledam i kada dođe vrijeme, da se ne djeluje na rezultat u partiji, pitam slagatelja:' Možeš li tu napraviti grupu koja može opstati?'. Gleda on i kao učenik pred učiteljem, uz kao neku tremu, sramežljivo: 'Pa, ne mogu.' 'Pa što onda slažeš. Vidiš da tako on ima sve više zarobljenika.' Vidim upalila se lampica.
Domagoj je opet žurio slaganjem kamenčića, kao da će mu sve nekuda pobjeći. U toj brzini se i više griješi. Njemu najčešće moram govoriti da uspori.
Partik voli sve dobro promisliti. Stjepan i Domagoj su mu još malo predaleko, ali tko zna uskoro....
Lovro je bistar, ali i vrlo živ. Uhvati se u koštac s problemom, pa popusti, pa opet zagrize, pa opet odpusti. Ipak sveukupno se trudi.
Marko je danas prvi puta igrao na turniru. Kaže da doma igra s Ivanom i da ga je čak jedamput pobjedio. Danas mu se ovdje to desilo i po drugi puta. Još ima problema pri zarobljavanju većih grupa, ali može se na 2. internu kategoriju. Ivan također prelazi na 4. internu, da se priključi većini na igru na prostor na 13x13.
Petar se trudio, ali nije išlo. Ipak igra na prostor mu sve bolje ide.
Svi su pozvani na subotnji turnir za kyu, osim maloga Marka, koji još treba vježbati atari-go. Tek je počeo.
Pogledajmo sada turnirsku tablicu.
1. Stjepan Švigir 25. kyu, 8 bodova, sos 17 2. Domagoj Kralj 25. kyu, 5 bodova, sos 19 3. Patrik Pervan 5. interna kategorija, 4 boda, sos 21 4. Lovro Blagaić 4. interna kategorija, 4 boda, sos 15(51) 5. Marko Ćosić 1. interna kategorija, 4 boda, sos 15(43) 6. Ivan Ćosić 3. interna kategorija, 4 boda, sos 13 7. Petar Mandarić 4. interna kategorija, 3 boda, sos 13
Nove kategorije: 4. interna kategorija: Ivan Ćosić
2. interna kategorija: Marko Ćosić
Slijedeći utorak nastavljamo. Baš me zanima tko će doći u subotu na turnir.
bl. Muradenu