Dođe vrijeme kad je nekako zgodno da se čovjek okrene prema natrag, pomno promotri otiske svojih stopa i upravo kroz te tragove nadolije snage i vedrine za naprijed.
Danas je takav dan…
Vraća me na putove igre i djetinjstva, mog kamenjara, prvih koraka, otkrivanja tajni života i ljepote postojanja.
Kao da ćutim mirise prošlosti i zvukove davno zamrle. Ponovno se bude, nikad do kraja zaspali.
Koje je to divna glazba! U istom orkestru su i cvrčci i crkvena zvona, priče u lijepim večerima i zvuk kiše, šuštanje kukuruznih polja i pjesma ljudi potaknuta prijateljstvom i vinom.
Imao sam dobre ruke koje su me vodile i nemalo sreće.
Lijep život, baš! Nadam se da će takav i ostati.