Dakle, nema se tu što puno pričati: idem ja lijepo na dug, vrlo dug put. Put koji ću prevaliti vlastitim nogama, uvjeren da će izdržati (i noge i tijelo) tih famoznih 14 milijuna koraka. Naravno, pravilno raspoređenih u 329 dana, što bi iznosilo 42.553 koraka dnevno, a to je pak, prema mojim proračunima, 20 kilometara.
Hajde, stari, što tupiš, već čujem skeptični glas profesionalnog Sumnjala, a gdje ćeš to napraviti toliki broj koraka i kako?
Gdje? Ovdje u Hrvatskoj. Blogomobilom. Naime, svaki čovjek teži da ima neko vozilo koje bi nazvao po sebi. Moje će vozilo biti sponzorirane sportske cipele, s brojačem koraka i kilometara, a koje sam za ovu prigodu nazvao Blogomobil. Zakaj ne?
Naime, već godinama razmišljam o tome da prohodam kroz svoju domovinu. I da to lijepo opišem. To mi je gotovo uspjelo za Domovinskog rata, budući da sam po raznim ratištima propješačio lijep broj dana i koraka.
Ideju sam pažljivo uzgajao kao što netko uzgaja salatu, ovce ili bilo što drugo. U samotnim satima, kad mi se nije čitalo, ni pisalo, sjeo bih za stol, otvorio zemljopisne karte Hrvatske, kojih imam vrlo mnogo u različitim veličinama, i putovao putovima kojima nikad nisam kročio. Recimo krenem prstom po Gorskom Kotaru i naiđem na mjesto koje ponosno nosi ime Homer. Bogati, pomislim, nije valjda da sam otkrio rodno mjesto velikog grčkog pjesnika? Onda to mjesto potražim u knjigama. I jedva ga nađem. I vidim da Homer ima 125 domaćinstava, da tamo živi 330 stanovnika, Homerovaca, sa 12 krava, 4 ovce i 347 komada peradi. A možda tamo živi i netko iz moje Blogovske obitelji? Baš bih volio upoznati te ljude!
I tako je ideja sazrijevala i potpuno sazrjela. Kao kuštrava breskva! A kad je nešto zrelo, hajdemo to ubrati.
I lijepo razradih plan. Valja odnekud krenuti i nekamo se vratiti. I ne putovati putovima kojima sam već hodio.
Ako želim obići cijelu svoju domovinu, onda moram obići i sve županije. Ne?! I otoke, ne?! Morem ne mogu hodati, premda ni to nije isključeno.
Svakom ću županijom hodati 14 dana. Kad pribrojimo Grad Zagreb i otoke, onda to broji ravno 329 dana.
A o svemu tome ću pisati. Otvorit ću poseban Blog, zvat će se – Blogomobil. Naravno, ni ovu adresu neću zapustiti. Naprotiv. Ovdje ću objavljivati tekstove na koje ste, nadam se, navikli, a na Blogomobilu ću objavljivati sve ono što bi moglo biti zanimljivo.
Prije svega, nadam se, susretima s Blogovcima, fotografije s njima, a najvjerojatnije će Dario s ekipom svakodnevno montirati, od snimljenog materijala, polusatni dokumentarac koji će se prikazivati na Internetu. Naravno, moji će se tekstovi promptno prevoditi na engleski, tako da će internetska raja moći pratiti Blogo-hodača.
Uvjeren sam da ću biti stalno u vezi s vama. Imat ću mobitele za komunikaciju sa znatiželjnicima, koji će nazivati u znak potpore ili samo zato da saznaju hoću li se javiti s puta ili s Mirogoja. Svakodnevno ću biti na raspolaganju Blogovcima i ostalim građanima, nadam se da će biti više građanki, s kojima ću se sastajati uvijek u nekom kafiću, ali u drugom gradu ili mjestu. Između 18 i 20 sati. Od 22 do 24, odgovarat ću na pitanja koja će mi biti postavljana putem Bloga. O tome će posebno pisati Dario.
Dakako, vrlo će brzo, pedesetak-šezdesetak dana, ovo Blogo-hodanje izazvati pažnju sveukupne javnosti. Kako naše, tako i međunarodno priznate, jer ne pješači svaki dan neki starac osam tisuća kilometara! Tako će naš Blog biti u središtu svjetske blogovske javnosti.
A ja, zapravo, očekujem da na tom putu upoznam sve hrvatske umiljate mirisne Blogovice i elegantne i snažne Blogovce.
A evo kako ću hodati.
Krenut ću iz Zagreba i vratiti se u Zagreb. Tu nema dileme. Ali kojim putem? Ovamo, onamo, tuda, onuda i skontah da je najbolje krenuti putem kojim sam prvi put krenuo bez roditelja – a to je put koji sam prevalio popularnim Samoborčekom, do Samobora ili Sanobora, kak bi rekli Sanoborci! I dalje Zaprešić i 14-dnevno skitanje Krapinsko-zagorskom županijom, pa Varaždinskom, Međimurskom, Koprivničko-križevačkom, Virovitičko-podravskom, Osječko-baranjskom, Vukovarsko-srijemskom, Brodsko-posavskom, Požeško-slavonskom, Bjelovarsko-bilogorskom, Sisačko-moslavačkom, Karlovačkom, Primorsko-goranskom, Istarskom, potom slijedi dio od Cresa do Lokruma koji ću proći mojim Blogomobilom i brodicama koje bi me prebacivale s otoka na otok, ukoliko me ne zadrže, kao suvenir na Otoku Golom. Potom opet dolazim na kopno, onda lungomare (kako reče Krleža) do Oštrog rta, a onda polako natrag. Kući. Sjevernom stranom Dubrovačko-neretvanske županije, pa Splitsko-dalmatinskom, Šibensko-kninskom, Zadarskom, Ličko-senjskom, onda onim putovima kojima nisam prošao Karlovačkom županijom, dolazak u Zagrebačku županiju, te lijepo i mirno, bez imalo žurbe, obići put od Jaske preko Pisarovine, do Velike Gorice, Ivanić-Grada, Kloštar-Ivanića, Dugog Sela, Vrbovca, Svetog Ivana Zeline, tako kod Adamovca ponovo ući u Grad Zagreb, pa malo prema Kašini, Sesvetama, te ubrzano Retkovcem, Dubravom, Maksimirom, Peščenicom (ako me Predsjednik Željko Malnar pusti), do sjedišta Bloga u Šubićevoj, gdje će me dočekati Dario i društvo s duplom kavicom (sa dva na tren šećera). Tu bismo se izljubili, a ja bih onda otišao najprije na HTV, da se pozdravim s prijateljima, a onda doma da pozdravim staru majku, ako me se bude sjećala, i pravac u Frankopansku u Pavinu Gavellu. Na deci vina, kojim će me častiti Miljenko Mitrović, zvan Kavkaz, dok će se Pavo ispružiti s duplom kavom (sa dva na tren šećera) i tri decilitra kisele vode, koju će mi natočiti Branko. Naravno, svi će se skupiti oko mene, a ja ću upitati: što ima?
Ovo je prva informacija. Nešto duža, ali zato temeljita. Znatiželjnima ću idućih dana sve objasniti. Ima tu još sjajnih ideja. Nema tog pitanja na koje vam neću znati odgovoriti, ali, prije svega, očekujem da ćete, kao što sam vas već zamolio, podržati ovu ideju. Jer, vjerujte mi, bit će to najveća promocija hrvatskoga Bloga u svijetu. Dosad nikad nitko, ništa slično, nije ovako nešto radio, a nije da nisu pješačili. Od Dedeka Kajmbuščaka do pasioniranih novovjekih hodača.
Sad sve znate. Od vas očekujem podršku i dobre ideje. Hajde, lijepe i dobri moji, da vas čujem...
Post je objavljen 08.03.2005. u 21:14 sati.