Negdje daleko, jako daleko, negdje oko milijardu i pol svjetlosnih godina daleko od nama najdalje poznate planete, smjestio se jedan mali sustav planeta, koje su se vrtjele nekom svojim samo njima poznatim načinom oko nečega sto su nazivali Sunce. I na jednom od tih planeta, eto dogodilo se tako, postojali su nekakvi uvjeti za nekakav oblik života, doduše gledano sa našeg stajališta, vrlo, vrlo primitivan, ali ipak život. Bića na tom planetu sebe su nazivali ljudima, životinjama i biljkama, a svoj planet Zemlja.
Ljudi (kako su sebe nazivali) smatrali su se najrazvijenijim bićima na tom planetu, za razliku od biljaka mogli su hodati, a za razliku od životinja (koje su isto hodale, ali uglavnom na četiri ili više nogu) ljudi su uglavnom hodali na dvije noge (osim kada su bili jako mali pa im je to bilo teško) znali su komunicirati između sebe na više načina, znali su si pisati nekakve oznake na papirima, puštali nekakve glasove kojima su se sporazumijevali (neke koji su znali lijepo ispuštati razne glasove zvali su pjevačima i ostali su ih ljudi oduševljeno slušali, a to takvo ispuštanje glasova zvali su pjevanjem i glazbom, također su smišljali i kojekakve naprave koje bi kada bi se po njima tuklo, strugalo, ili kada bi se u njih puhalo, pravile nekakve zvukove koji su pratili one koji su znali ispuštati lijepe glasove).
Osim toga sto su hodali na dvije noge i ispuštali glasove i crtali znakove za razumijevanje ljudi su se često znali međusobno potući, za razliku od životinja koje su napadale jedne druge ali vrlo rijetko one slične sebi, ljudi su uglavnom tukli sebi slične, ali to sada nije bitno.
Ljudi je bilo svakakvih i crnih i bijelih i žutih i crvenih i visokih i niskih i debelih i mršavih, ali uglavnom su se mogli podijeliti na ono što su oni nazivali muške i ženske. Muški su bili nešto jači, grublji, dlakaviji (mada su i neke žene bile poprilično dlakave, ali su one te svoje dlake skrivale ili su radile u nečemu sto su tamo nazivali cirkusima i tamo su plašili one male ljude koji su jedva uspjeli stati na dvije noge i hodati).
Muški su mislili da su pametniji (ali su griješili). Žene su bile pametnije, nježnije, nisu imali toliko dlaka po tijelu kao muški ali su zato puštali dlake na glavi da im budu dugačke i od tih dlaka (nazivali su to kosom), pravile su razne oblike (iako se pravi razlog zbog čega su to radile ne zna, ali se pretpostavlja da su na taj način željele da ih muški zamijete).
One su imale i za razliku od muškaraca negdje na gornjoj polovici tijela malo ispod glave izrasline koje su muški nazvali sisama (a i one vjerojatno prihvatile taj naziv iako su u svojim oblicima komunikacije koristile i druge izraze kao sto su dojke, grudi, jer moramo napomenuti kada već govorimo o komunikaciji postojali su viši i niži oblici komunikacije, tj. komunikacija za po kući (tako su zvali ono kada su komunicirali međusobno oni ljudi koji su se poznavali) i nekakva službena komunikacija između nepoznatih ljudi, pa su tako sise bile za međusobno poznate a grudi i dojke za međusobno nepoznate, iako su muški sa svima pričali kao da su stari znanci (bar kada su sise bile u pitanju i svaki muški se smatrao vrhunskim stručnjakom za ocjenjivanje njihove veličine, oblika, tvrdoće (ili mekanoće), vise li ili strše itd.…)). Osnovna namjena sisa (zovimo ih i mi tako) je bila da hrane one mali koji još ne znaju na dvije noge hodati, jer su puštale nekakvu hranu koju su nazivali mlijekom. No osim osnovne namjere sise su žene koristile u svrhu sličnu onoj kojom su dlake na glavi formirale u razne oblike, jer iz nepoznatih razloga muški su voljeli svojim rukama dirati sise, a za pretpostaviti je (mada nije skroz utvrđeno) da su i same žene voljele kada bi muški stavili svoje ruke na njihove sise.
Također gledano iz ove daljine može se zamijetiti da su i žene posto su bile pametnije znale iskoristiti taj povećani interes muških za njihove sise, pa su ih onda na razne načine činile zanimljivije muškim očima, vezale bi nekakve komade tkanine oko sebe, koji bi imali cilj njihove sise držati uspravno (jer to je izgleda bilo na cijeni), eventualno one koje su bile manje učiniti većima (jer izgleda da je i to bilo na cijeni).
Osim toga žene su za razliku od muških iz još neutvrđenih razloga na stopala stavljale nešto sto su nazivali cipelama, nije da su muški hodali bosi, ali su žene imale drukčije cipele i dok su muške cipele bile uglavnom jednake visine po cijeloj svojoj duzini, žene su iz nekog razloga imale cipele koje su bile višlje na jednoj strani, pa su onda s mukom hodale u tim takvim cipelama, izvrčući gležnjeve i nabijajući žuljeve po prstima, jer su opet iz nekog neutvrđenog razloga žene obuvale cipele nešto manje nego što ih njihova stopala trebaju. Pretpostavlja se da su te cipele s povećanjem na jednoj strani služile ženama da se visinom pokušaju izjednačiti s muškarcima, jer su bile nešto niže od njih. Međutim postoji i druga teorija koja nije za odbaciti, koja kaže da su te cipele žene nosile iz razloga što kada bi hodale u takvim cipelama njihova guza bi izvodila takve pokrete koji bi imali takav utjecaj na muškarce da oni nisu mogli skinuti pogleda s njih.
Također je primijećeno da su se žene drugačije odijevale od muškaraca, jer bilo je uobičajeno da se ne hoda gol (osim kada je jako vruće, ali ni onda skroz gol), nego da se na sebe stavljaju kojekakvi komadi platna, kože ili nečega već čime se prekriva tijelo. Neki kažu da je to bilo zbog toga da bi svoja tijela zaštitili od zime, a neki da je to zbog toga da bi se možda međusobno i razlikovali. I tako dok su muški uglavnom nosili nešto što im je prekrivalo noge sve do stopala, žene su svoje noge voljele razgolićivati i pokazivati. Kako-kada nekada su na sebe stavljale nekada duže, nekada kraće komade tkanine ili već čega. Protivno svoj logici žene su ono malo dlaka na svojim nogama nastojale ukloniti, pa su kojekakvim oštrim predmetima strugale po nogama i skidale dlake sa njih i onda su voljele tako glatke noge pokrivati malim komadima odjeće (tako su zvali ono sto imaju na sebi) i tako pokazivati muškarcima i muškarci su to voljeli gledati, mada se čini da je njihov interes bio usmjeren na nešto drugo.
Općenito žene su se voljele jako urediti i one dlake na glavi i noge i izabrati razne komade odjeće koje su stavljale na sebe i namazati se kojekakvim bojama po licu i onda tako šetati po vani u cipelama s nejednakom visinom, mašući svojom guzom. Teorije kažu da je to sve zbog toga da se svide muškarcima. Te teorije su možda i istinita jer je dokazano da velika većina žena kada tako uhvati svog muškarca, više ne slaže razne oblike od dlaka na glavi, više ne struže oštrim predmetima po svojim nogama, cipele im postaju sve ravnije i počinju se odijevati kao muškarci.
Onda je primjećeno da muškarci tada počnu gledati druge žene, one koje još nisu ulovile svoje muškarce ili se počmu zavlačiti u nekakve kuće gdje nešto puno piju, pa onda teturajući izlaze van. Nekada se i potuku na takvim mjestima......
Drage žene, sretan Vam 8. ožujak ili mart, kako god vam draže bilo!
Post je objavljen 08.03.2005. u 17:24 sati.