Nadgledaju nas kamerama, znaju stanje na bankovnom računu i koje porno stranice smo posjetili, postaju sve bogatiji, a mi sve siromašniji, udružuju se da budu još jači i uništili preostale male, naređuju i određuju, pale i žare, a ne postoji jasna alternativa za koju se možeš početi boriti. Odnosno, iz ovog blata nema van.
Kad su Mizar prije 22 godine počeli s radom imali su vidnog neprijatelja i bila im je jasna alternativa. Kad je opako zakrizilo s našim domaćim ratovima i kapitalizmom razišli su se. Kad su stvari dobile temelj najpoznatije nešto što je izašlo iz Makedonije, a nije Aleksandar, opet je aktivno. Ono što njih sada muči je ta nemoć spram stvari koje nam diktiraju svijet, a mogu se sažeti pridjevima multi-korporativno, globalizirano u korist pojedinaca, trulo da foteljaši mogu pokupiti vrhnje. Alternativni svijet ovome postoji i smiješno je nemoćan, a potezi iz revolta su na razini karikature. Baviti se nekom drugom temom osim bjelosvjetskim drmatorima Mizar bi vjerojatno bilo ispod časti.
Ono kako sam zamišljao 'A Terrible Beauty Is Born' na osnovu vrlo uvjerljivog teksta izdavača bio je jedan vrlo mračan, težak i dubok album. Po osnovnom opisu Mizar kao balkan etno dark benda pa onda još s dodanom revoltiranom depresijom svjetskih razmjera moralo se raditi o nečemu najmračnijem otkako postoji čovjeka. I zato sam se zabrinjavao kako ću podnijeti taj album. Moji strahovi su bili preveliki, a mrak ovog albuma svijetao. Možda sam ja u krivu kad mislim da smo opako onemoćali jer Mizar su ovdje živahni za jedan bend rođen u mraku makedonskih planina. Ali više od toga, nemaju ubitačnih dijelova, ni u jednom trenutku od ovih sat i kusur nisam pomislio na sprovod niti sam se uplašio ubojica zastrašujućeg izgleda. Djeluju kao neko kome se ne sviđa to što vidi oko sebe, ali im nije baš stalo da to promjene jer se zapravo dobro osjećaju. Njihovo nezadovljstvo nekako je školsko i djeluje da su se odlučili na ovo pro forme.
Iako to nema nikakvog smisla, osim održavanja kontinuiteta u interesu publike, ovo oživljavanje osamdesetih daje razloga i Mizar da se opet okupe. Većina tog pokreta nema većih ambicija od dobro se pozabaviti svirajući obrade, a od Mizar sam ipak očekivao nešto hrabrije i teže. Ovako su ispali pomalo kilavi, ako ćemo ih usporediti sa samima sobom.
Post je objavljen 08.03.2005. u 14:15 sati.