Trebali bismo se, doista , malo češće čuditi. Umjetnici to najbolje znaju, jer umjetnost je neprestano čuđenje. Čuđenjem dolazimo i do nekih odgovora. Stvaramo svoje slike, otvaramo dušu, skidamo koprenu sa svojih tajni...Borimo se sa svojim dušama okrenuti licem prema drugima. Oni misle da su naša lica neranjiva. Moje je ukočeno od čekanja. Svoje unutarnje drhtanje prenosim na svaku skrivenu misao. A u tim mislima nisi samo ti, dragi moj, u tim mislima su mnogi koji na ovaj ili onaj način grade trenutke mog života. Noćas se javio leptir, on je uvijek tu negdje, jednako tako kako sam i ja uvijek tu negdje kada on mene treba. Ali, ti se danas nisi javio, ne još...ali znam da hoćeš...jer osjećam miris radosti...
Post je objavljen 08.03.2005. u 14:07 sati.