Danas sam tako....
Borim se sama sa sobom.
Zabranjujem si misli o nekim stvarima.
A to je tako... uzaludno.
Uvijek ista priča.
Treba mi kava s nekim.
Treba mi dan totalno različit od ovog.
Ne mogu definirati kako se osjećam.
Jedna strana tijela mi je u euforiji,
druga - potpuno indiferentna.
Glava mi je prazna i pokušavam si organizirati vrijeme najbolje kako znam.
Problem je u tome što imam previše kradljivaca vremena.
Veselim se sutra!
Ali se bojim da ću se osjećati glupo i prazno.
Ne bi bilo prvi put da mi se to desi.
Ja znam da ovaj post nema smisla, jer je sve nejasno.
A što kad ne znam kako se izraziti! Gubim riječi.
Nije ni važno da li se itko sjetio pokloniti vam
cvijet.
Mnogo je važnije od toga da znate kako ste
predivne, jedinstvene, najbolje i neponovljive
na svaki datum vječnosti.
Ipak....
Sretan Vam Dan žena.
Post je objavljen 08.03.2005. u 12:14 sati.