Sutra je Tijelovo. Nemam pojma što to znači i zašto je to važan dan u životu svakog kršćana, ali znam da se sutra ne radi. Sutra je neradni dan i svi ćemo u spomen Tijela Isusovog (valjda) ne raditi. Dobro svi osim moje mame koja je medicinska sestra i ponekog dežurnog doktora, ponekog policajca, vatrogasca, zaštitara, novinara, spikera na radiju, tehničara na televiziji, pekara, stočara, tete u omiljenom bircu, recepcionara u hotelu, vozača autobusa i ... tko zna koliko još njih koje sam izostavio.
Da li se itko sjeća kako je došlo do neradnog Tijelova? Ja da. Bilo je to ovako. Uvaženi zastupnik Ivo Škrabalo je predložio promjenu zakona o državnim praznicima kojom je napravio malu rošadu dana državnosti i dana nezavisnosti i spomendana Hrvatskog sabora. Intencija je bila da se umjesto dana kad je HDZ preuzeo vlast i izabrao Tuđmana za predsjednika države kao dan državnosti i nezavisnosti slave upravo dani kad je Hrvatska postala nezavisna država. Kako je te promjene trebalo donijeti sa apsolutnom većinom, a HDZ je stao na zadnje noge u obrani svog dana, koji su oni pompozno nazvali Dan državnosti, trebalo je još nekako pridobiti seljake. Njima se tada učinilo zgodnim da u skladu sa novo usvojenim programskim usmjerenjem, ulizivanjem Crkvi, iskamče za Crkvu još jedan dodatni blagdan. Tada je uvažena Pamela, pardon, Ljubica Lalić, kao osvještena teologikinja predložila da to bude Tijelovo - i bi Tijelovo!
Tako smo dobili dodatni bezvezni praznik koji većini ništa ne znači, ali je super prilika da se spoji sa vikendom i udri brigu na veselje. U tome smo ionako najbolji. Svatko se treba baviti onime u čemu je najbolji, zar ne?
Post je objavljen 09.06.2004. u 15:25 sati.