Jučer sam se tako nasmijala glupačici Maji Šuput da je to bila milina. Uhvatila sam neku emisiju popodne posvećenu mladima (i svemu što vole mladi). I u jednom od priloga Majica iznosi potresno svjedočanstvo o tome kako je teško kada je čovjek mega popularan kao ona jer se morala odreći fakulteta radi karijere (kakvog fakulteta, koga muljaš?). Teško joj je procijeniti da li je ljudi vole zbog nje same ili zbog njezine popularnosti i muškarci se često čude kako je ona normalna, tak' je normalna da je prenormalna (?!?!). «Pa oni valjda misle da ja uopće ne idem na wc!» Rijetko kada donosim stavove o ljudima «na prvu loptu», ali ovdje sam bila u potpunosti u pravu kada sam pomislila da je to mala, uobražena koza... Toliko o egotripovima.
Sutra je NEradan dan i tako ga planiram i provesti...iako mi je neispeglani veš poprimio visinu K9...fuck it, što ja mogu kada mi se pegla samo kada sam u depri i kada pada kiša (a prognoza je sunčano i toplo...hi, hi...). Moja nezaposlena bolja polovica čami doma i čeka da dođem doma, a onda očekuje ručak, pažnju, pusice i sve što slijedi iza pusica. Rastužio me silno neki dan kada mi je rekao da više prije spavanja nema happy thoughts s kojima bi se uspavao. U sveopćoj ludnici današnjice, najbolji dio dana nastupa navečer kada legnemo u krevet i zagrlimo se. To me ispunjava energijom za sljedeći dan. On je moj mali akumulator iako u posljednje vrijeme mijenjamo uloge. Moje su happy thoughts prije spavanja uvijek iste. Maštam o načinu provođenja godišnjeg odmora, maštam da će mi muž dozvoliti da nabavimo mačku (želim narandžastog mačka...), maštam da ćemo otplatiti kredit i živjeti bez dugova...
Post je objavljen 09.06.2004. u 14:47 sati.