Umjesto da spas od protueuropske desnice traži u savezu s ljevicom, Sanader bi trebao raskrstiti s vlastitom prošlošću – ali tada bi ostao posve sam hsp1861.hr
Piše: Boris Pavelić U ime kojega bi to ideala građanski centar Sanaderu trebao pomoći ako na njegovu vladu – ustraje li u suradnji s Haagom – poslije odgode pregovora navali protueuropska desnica? Uime europske budućnosti? Uime političke stabilnosti?
##_- Uime prava na slobodu kretanja, jer valjanje ulicama opet odjednom nije isključeno? Uime mira, jer, eto, i »vojna krila« počinju se vraćati u modu?
Duhovi vlastite prošlosti
##_- Valja se, dakako, još jednom vratiti na onaj splitski 11. veljače 2001. Sanader se tada sav razbarušio od oduševljenja što može, zajedno s Čondićem, razjarivati pučističku protueuropsku energiju u gomili od 200.000 što se okupila na Rivi.
Novi blef
##_- Ali to, držimo, neće biti nikakva posljednja šansa za Hrvatsku – bit će to samo novi blef čovjeka kojemu nije do istinski zdrave zemlje i društva, nego tek do ostanka na vlasti i zadovoljenja vlastitog demona častohleplja. Da mu, naime, jest do istinski zdrave zemlje i društva, sjeo bi i razmislio što je to u njegovoj vlastitoj politici zakazalo, pa se i suočio s vlastitim zaključcima, a ne bi bježao k drugima, s čijim europskim putem u osnovi nikada ni nije bilo ničega problematičnog – osim, dakako, Sanaderove opozicije s kojom su se, kao s nezrelom djecom, morali beskrajno i jalovo natezati.