Odluka je bačena! Neću izgubit subotu i nedjelju spavajući pola dana.
8:45 ustajem (za mene koja voli vikendom spavati) uspjeh. Moj zakoniti i onaj manji još spavaju. Pristavljam vodu za kavu i čaj. Miksam sebi bananu u 2dcl soka jagode, prethodno se filujem čašom hladnog zelenog čaja s mirisom jabuke od sinoć. Odlazim u spizu.
Serviram doručak. Palim voštanicu. Nabacujem dnevnu kremu za lice i lagani parfem. Sjedam za stol. Vidim svoju ruku kako nestrpljivo lupka po stolu, u znaku dosade dok čekam društvo...mojih najmilijih.
Vadim tortu, spravljenu sinoć uz pomoć nesrpetnih ruku bebača, na stol. Siječem krišku. Neodoljivo je ubacujem u usta i vraćam u frižider(na sigurno). Njih dvojica još su u dubokom snu. Točim kavicu da zamiriše. Ulazim u spavaću sobu. Ljubim malog anđela: «Mmmmmmahhhh...» Velika ljubav još mirnije diše. Već sam ispalanirala dan od građenja kula na Bačvicama s djetetom, do brzog ručka i lagane večere uz svijeće i aranžman od umjetnih ružinih latica...i još masu, masu toga ;)))
Odlazim prostrijet robu na sušenje. Perilicu za rublje upalila sam još sinoć, i upravo stavljam novu turu robe u njenu utrobu.Usput pokupim s dvora porazbacane štipalice.
Simultano pospremam djetetove igračke usporedo perući suđe od jučer. Kovitlajući se oko sebe same presiječe me ko iz vedra neba. Nagon žene koja iz ljubavi služeć obitelji uživa! Zar sam to ja? : )
Kad ćete se ustati?!! Budite se! U svom nemiru iščekivanja, najest ću se one torte koju držim pod "kontrolom" u frižideru i izmislit još gomilu, gomilu nepotrebnih kućnih poslova za sebe, koje nitko neće primjetit da su obavljene.
Sama sam, a sve je spremno za još jedan savršen dan...
Post je objavljen 07.03.2005. u 13:20 sati.