da me sad samo dotakneš, rastopio bih se kao maslac na radijatoru
ovako sam sinoć pisao:
pomalo sam umoran
pomalo sam izgubljen
sutra radim rano ujutro
spavat ću s kokama
pomalo sam zaljubljen
pomalo sam tužan
sutra će biti oblačno
a to je tako nevažno
pomalo već kunjam
pomalo već drijemam
sutra ću biti svjež
radit ću dobro
pomalo sam sam
pomalo sam s drugima
ima vas tako puno
a meni je tako malo
ja bih još i gledam planete i zvijezde
raspoređene kao na oltaru
a to je crtež neba.
a onda dugo nisam mogao zaspati. zgužvane plahte, nered u glavi, nagle spoznaje, velike želje, a uvijek govorim kako se može preživjeti i s malima.
imaš li još koju želju? pa želim da taj potok teče
[mance - potok]
ipak, dobro radim, svjež sam, a tu je i nekakvo sunce.
Post je objavljen 07.03.2005. u 08:52 sati.