80 dužina bez prestanka u praznom bazenu, pa sauna na 90 Celzija, e, to je prava stvar nakon subotnjeg tulumarenja. Najpoželjniji toksični znoj u potocima se stapa sa kloriranom vodom i drvenom daskom. What'a deliverance! A sinoć je bilo govora o svemu, naravno. O Mein Kampfu se vodila zanimljiva rasprava sa našom dragom Željkom, kompleksna kao inače, jer sa Željkom se jedino tako i može razgovarati. Dakle, kako se odnositi prema tom Hitlerovom političkom pamfletu, bilo je glavno pitanje rasprave? Zanijekati ga ili ne? Ukratko, popljuvali smo ga, ali na ipak drugačije načine. Buč je puštao mjuzu – Velvet Underground, Stranglerse, Thin White Rope, pa onda ove nove – Bloc Party, Black Mountain… Suri je u jednom trenutku, dok smo nalaktnuti lamentirali na šanku, spomenuo naše drage prijatelje rasute po bijelom svijetu, zbog kojih, između ostalog, i pišem ove crtice, jer iako njihova tijela nisu prisutna u Rockyu s nama, misli svakako jesu, te je sugerirao da im onako svima pošaljem pozdrave. Stoga, našem dragom Ugrinu, koji je najdalje od svih 'in the land under', želimo brzi povratak na stari kontinet, a Darku da se više vrati iz tog Zagreba jer je prekardašio. Maji, Zvonku, Anti, Karlu, Matku i Vedranu želimo puno dobrih novinskih tekstova, sve do prvog godišnjeg ili praznika, kada će vas Zagreb pustiti malo k nama. Isto tako i mojim dragim rodicama koje žude za ovim mjestom, Ivani i Elizabeti – Doći će već to ljeto! - te vrijednim radnicima Jayi, Juri, Marku, i svim studentima kojih trenutno nema, a u stvari su tu. Naime, još uvijek stoji novinski tekst na zidu do ženskog WC-a iz doba 'Joško-Vito-Zvonko ratova' na kojemu piše: SVI SMO MI ROCKY!
Post je objavljen 06.03.2005. u 23:57 sati.