čudan naslov, kaj ne?? a nikad nisam bila dobra s naslovima, za svaku pjesmu se baš oko toga ubijam petnaestak minuta...
stvar je u tome da mi je sutra ujutro općinsko natjecanje iz matematike, a prekosutra iz fizike, a još ne osjećam nikakvu tremu, što je skroz čudno jer sam ja totalni trtaroš. a i ove godine nisam uopće spremna, premalo vremena je bilo...joj! ma, šta se ja brinem, bit će treme sutra ujutro kad se dignem :P a pogotovo prekosutra, jer mi je nekako više stalo do fizike... al, držite mi fige! (trebat će mi).
i tako ja danas više-manje cijeli dan paralelno vježbam obadvoje, a teško mi se skoncentrirat...stravično. stalno me obuzima ona želja za onakvim romantičnim prizorom kakav je ovaj dolje... i još ajde da je to samo neka želja ovak usput, ali ja točno znam koga bih kraj sebe i to me ubija. ono, kad se sve nekak čini komplicirano (eh, da čujete cijelu priču oko ovoga, to bi potrajalo), nikako niste na čisto na čemu ste s tom osobom, sa svih strana vam ljudi nešto govore, a vi stalno mislite na njega...nikako ga izbacit iz glave!! i tako danas cijeli dan, a neću ga vidit vjerojatno do srijede. zato je u jednom trenutku, u pauzi od silnog vježbanja;), počela nastajati još jedna pjesma, ali nisam sigurna je li gotova...al evo svejedno: