Večeras opet bez tebe...
A svaka večer neumorno podsjeća na nas..
Harmonika u pothodniku, sjećaš se?
19h, strastveni tango među neobazrivim prolaznicima i usamljena crvena ruža iz tvojih ruku...
Sad si tamo, gdje to od tebe traže i radiš
ono što se od tebe očekuje..
A zavijaš li na mjesec?
..onako tužno, lomljivo i tiho...ili si ponosan i
ne daš suzama da pronađu put do srca...?
Vode li te oni isti životinjski, spontani nagoni
kao tog trenutka, u pothodniku?
Hoće li te večeras onda dovesti k meni?..
Post je objavljen 06.03.2005. u 21:34 sati.